Savjeti za oblaganje zidova i stropova gipsanim pločama

Gipsana ploča sastoji se od sloja gipsane žbuke obložene tvrdim papirom s obje strane. Može se upotrebljavati za oblaganje zidova i pregradnih zidova ili za oblaganje stropne konstrukcije. Postoje dvije debljine 9,5 mm i 12,5 mm, a ploče mogu biti od 1 800 mm do 3600 mm duge te 600, 900 i 1 200 mm široke. Ploče složite ravno, jednu na drugu do l metra visine.

Jedna strana gipsane ploče obložena je papirom bjelokosne boje i njoj nije potrebna nikakva završna obrada i odmah se može bojiti i oblijepiti tapetama. Druga strana je siva i na nju treba nanijeti tanak sloj žbuke prije bojenja. Postoje ploče s podlogom od ekspandiranog polistirola ili metaliziranog poliestera otpornog na vlagu. Obje vrste podloga pružaju veću izolaciju od standardnih vrsta. Za najbolji izgled nakon postavljanja, upotrijebite ploče sa zakošenim rubovima na svijetloj strani.

Oblaganje zida Čavlima pribijte ploče, tako da svijetla strana bude okrenuta prema vama. Između ploča ostavite razmak od 3 mm, nikako veći. Upotrijebite široki nož za kitanje ili lopaticu za žbukanje kako biste u svaku spojnicu te oko njih s obje strane na širinu od 25 mm urisnuli masu za ispunjavanje spojnica. Dok je masa svježa, nožem na nju pritisnite traku od rabic platna s papirnatom podlogom i pripazite da ispod nje nema mjehurića. Nakon pet minuta na traku nanesite drugi sloj mase za ispunjavanje spojnica. Zagladite je u ravnini s pločom pa vlažnom spužvom odstranite višak mase i fino zagladite rubove. Spužvu treba često ispirati.

Kad se masa osuši, nanesite završni tanak sloj širok 230 – 300 mm i spužvom fino zagladi te rubove. Prije bojenja, nanesite jedan ili dva sloja temeljnoga premaza na čitavu ploču.

Izrada novoga stropa Ako se stropna žbuka nanesena preko letvica toliko izbaci da ju je nemoguće popraviti, strop možete obložiti gipsanim pločama. Uklanjanje staroga stropa prljav je posao – bit će puno prašine, prljavštine i šure. Iz prostorije iznesite sav namještaj, otvorite sve prozore i odjenite staru odjeću te stavite zaštitne naočale i masku. Morate imati siguran oslonac na kojemu ćete stajati postavljen na sigurnu skelu.

Upotrijebite tupo dlijeto ili stari odvijač kako biste prosjekli žbuku i odvoj ili letvice od greda. Kad skinete sav strop, izvadite sve preostale čavle iz greda i otucajte sve ostatke žbuke. Izmjerite razmak između središta greda. Na grede s međusobnim razmakom od 400 mm, postavite gipsanu ploču debljine 9,5 mm i pribijte je galvaniziranim čavlima za gipsane ploče. Na grede s većim razmakom, do 610 mm, upotrijebite ploču debljine 12,5 mm i pribijte je čavlima od 40 mm. Svaki kraj svake ploče mora čavlima biti pribijen na sredinu grede, stoga odaberite ploče one dužine koja će odgovarati razmaku među gredama. Ako se strop nalazi u prostorij i na katu, vjerojatno će se isplatiti ako postavite izolirane gipsane ploče tako da strane obložene folijom okrenete prema gore.

Gipsane ploče su teške pa će vam biti potrebna nečija pomoć kako biste ih podigli na mjesto. Upotrijebite potporanj u obliku slova T od poda do stropa kako biste mogli poduprijeti ploču na svome kraju dok pribijate čavle. Započnite u jednom kutu prostorije, pribijte nekoliko čavala kako bi držali ploču na mjestu, a zatim je čavlima razmaknutima 150 mm i najmanje 15 mm od ruba pribijte na svaku gredu. Pribijte čavle sve dok ne udube, ali ne rascijepe površinu ploče. Između te ploče i sljedeće ostavite razmak od 3 mm, te između svih sljedećih ploča.

Kad dođete do kraja reda, možda ćete morati izrezati ploču na mjeru. Režite je sa svijetle strane skalpelom ili pilom sa sitnim zupcima. Rezanim dijelom započnite sljedeći red kako bi krajevi ploča bili razmaknuti. Ako ploča točno odgovara, započnite sljedeći red pločom prerezanom na pola, a potom postavite ploču pune dužine i tako dalje – ponovno, kako bi spojišta bila razmaknuta. Kad postavite sve gipsane ploče, ispunite spojišta kao što je opisano ranije kod oblaganja zidova.

Fugiranje – sve što trebate znati

Ispunjena spojišta na zidovima od opeke zidu daju uredan izgled i pružaju zaštitu od prodiranja oborina izmedu opeka. Uočite li oštećenja na spojištima, popravite ih što prije.

Klesarskim dlijetom ili rezačem za udubljivanje i čekićem s dvije glave izbijte staru žbuku na dubinu od oko 13 mm. Pri tome zaštitite oči zaštitnim naočalama. Izbijte staru žbuku sve do čitavoga ispunjenog spojišta. Starom četkom za bojenje iščistite sve šupljine, a zatim ih, otprilike pet minuta prije fugiranja, navlažite čistom vodom.

Zidarskom lopaticom nabacite hrpicu svježe zamiješane žbuke na ploču za nošenje žbuke, a zatim lopaticom čvrsto utisnite žbuku u spojišta i malo ih prepunite. Način na koji ćete dovršiti ispunjavanje spojišta ovisi o fugama na ostatku zida. Najuobičajenije su ravne i blago zakošene fuge.

Ravno fugiranje Kad žbuka bude gotovo suha, lopaticom za fugiranje odstranite višak u ravnini opeka. Ispunjena spojišta zagladite jutenim platnom.

Zakošeno fugiranje Fuge su blago zakošene prema unutra od donjeg ruba spojišta, kako bi se kišnica slijevala sa žbuke. Držite lopaticu za fugiranje niz okomito spojište i rubom lopatice utisnite jednu stranu spojišta. Povucite lopaticom poprijeko na drugu stranu kako biste odstranili višak žbuke. Oblikujte ostala spojišta na isti način.

Kod vodoravnih spojišta, rubom lopatice utisnite žbuku na gornjem rubu spojišta za otprilike 3 mm. Ispod spojišta prislonite ravnu drvenu letvu pa lopaticom odstranite višak žbuke tako da donji rub spojišta bude malo isturen. Kad žbuka bude gotovo suha, iščetkajte je četkom za uklanjanje prašine sa zidova.

Savjeti o građevinskom materijalu

Cement je vezivno sredstvo koje se stvrdnjava na zraku i u vodi. Ugrađuje se obično s dodatkom mineralnih materijala. Kada se cement u prahu pomiješa sa vodom djeluje poput ljepila koje drži čestice pijeska i šljunka. U praksi nikada ne upotrebljavamo sam cement bez dodataka, normalno uz obaveznu vodu, jer sam cement nema neku naročitu čvrstoću. Sat do dva poslije dodava nja vode cement se počinje zgrušnjavati, tj. vezivati i masa postaje toliko čvrsta da se ne može oblikovati. Nakon četiri tjedna potpuno se stvrdne.

Kako se cement prodaje u vrećama od 50 kg, to se manje količine od nekoliko kilograma, koliko baš nama treba obično posuđuju. Nezgodno, ali to je obično tako. Sto ćemo s većom količinom koja nam ostane? Cement je veoma higroskopan, i ako ga dobro ne zaštitimo od vlage, poprima vlagu iz zraka i uskoro će propasti! Količine koje vam ostanu presipajte u plastične vreće i dobro zavežite.

Postoji nekoliko klasa čvrstoće cementa, tzv. marke, a brojke navedene na pa kova nju znače kolika mu je čvrstoća nakon stvrdnjavanja. Za našu amatersku upotrebu najpovoljniji je brzovezujući cement srednje čvrstoće.

VAPNO se u posljednje vrijeme kupuje najčesće kao gašeno tj. kalcijum hidrat, pečen i suho gašen i prah vapna. Isporučuje se u vrećama obično od 40 kg . Vapno treba nakon miješanja s vodom ostaviti neko vrijeme da stoji (vidi uputu proizvođača). Kada se vapno razvodni, dobiva se vapneno mlijeko koje je odlično i jeftino sredstvo za krečenje zidnih i stropnih površina u manje vlažnim prostorijama. Vapnenim mlijekom se obrađuju i dorađuju žbukom obrađene površine. Ako vapnu dodamo pijesak, dobili smo mort (malter-žbuku). Osjetljivo je na vlagu.

GIPS (sadra) se dobiva od prirodnog kamena. Pomiješan s vodom vraća se u svoju prvobitnu formu (nakon sušenja) i ponovno stvrd njava! Gips je vezivno sredstvo koje se može koristiti bez dodatnih materijala. Ima mnogo vrsti gipsa različitih vremena stvrdnjavanja i čvrstoće. Upotrebljava se za popravke pri izvođenju instalacijskih radova (brzo pričvršćivanje cijevi, čepova i sl), za pravljenje finih žbuka i sl. Čuva se u plastičnim vrećama. Kod većih krpanja, žbukanja gipsom, ako želite da se gips polakše stvrdne, miješajte ga s pijeskom i vodom.

Brusilica – savjeti za odabir i korištenje

Savršene površine, glatki dijelovi drveta, precizni kutovi, završni klinasti umeci kao kutne spojke – ništa od toga bez brušenja. Naravno da se (skoro) sve može izbrusiti i ručno, ali u svaku dobro opremljenu radionicu spada i jedna do dvije brusilice, svaka u svoju svrhu. Pri kupnji brusilice biste točno trebali znati za što Vam treba. Ukoliko Vam treba samo za površno brušenje velikih površina tada Vam je dovoljna jednostavna vibraciona brusilica.  Želite li vrlo brzo izbrusiti veliku količinu materijala trebat će Vam tračna brusilica. Želite li uređaj koji može oboje i još više od toga, idealna će biti ekscentrična brusilica jer nju možete upotrijebiti i za poliranje ili za skidanje rđe. Tko voli rad s metalom ne može zaobići kutnu brusilicu. Ovim uređajem koji naravno može biti podešen i za rad s kamenom, možete sa metalnih površina skinuti materijal, rđu te čak razdvojiti metalne profile. Za sasvim fino brušenje postoje specijalne brusilice primjerice mini tračna brusilica koja ima posebnu usku brusnu traku pomoću koje možete brusiti i najnedostupnije predjele. Trebali biste kupiti brusilice s električnim podešvanjem kako bi se površina prilagodila brzina brušenja. Na to se mora posebno obratiti pažnja kod tračne brusilice jer ona inače potroši previše materijala. Za održavanje čistoće i za zaštitu vlastitog zdravlja važno je imati priključenu filtar vrećicu za skupljanje prašine ili posebnu mogućnost priključka usisavača jer i drvena prašina može biti opasna po zdravlje ako ju čovjek udahne. O rezultatu ovisi naravno i brusni papir koji upotrebljavate. Dobar svježi komad pješčanog brusnog papira mnogo je agresivniji od istrošenog komada papira. Stoga je preporučljivo često mijenjati brusni papir i za svaki radni postupak koristiti papir sa za to predviđenom gustoćom granulata. Pravilo: čim je brojka granulacije niša, tim je grublji papir i tim hrapavija će biti površina nakon brušenja. Za skidanje materijala, lakova i rđe koristite granulaciju 40, 60 ili 80. Granulacija do 150 dobra je za prvo brušenje, a sve granulacije iznad 150 prikladne su za završno, fino brušenje površine. Kod osjetljivog auto laka uzimaju se granulacije do 400, no tada većinom kao vodobrusni papir kojeg je prije upotrebe potrebno navlažiti. Ne odgovara svaki brusni papir svakoj brusilici. Stoga prije kupnje provjerite koju veličinu i koji utor za brusilicu Vam je potreban.

1 Ovaj primjerak postoji u svakoj kućnoj radionici: jednostavna vibraciona brusilica bez filtar vrećice. Njena prednost: sami po želji možete izrezati brusni papir iz velike role brusnog papira.

2 Vibraciona brusilica u modernom obliku s elektronskim regulatorom broja okretaja, s mogućnošću brzog postavljanja brusnog papira na čičak te s priključkom za filtar vrećicu. Ova je brusilica vrlo pogodna za brušenje površina.

3 Pomoću grubog brusnog papira i velikog broja okretaja stara će boja lako sići.

4 Tračna je brusilica zbog svoje velike snage idealna za brušenje velike količine materijala. Pri  stezanju brusnog papira obavezno obratite pažnju na smjer okretanja koji je označen strelicom na stražnjoj strani brusilice i na kućištu.

5 Tračnu brusilicu nadopunjuju dodatni dijelovi. Jedan od tih dijelova je stalak pomoću kojeg se uređaj može pričvrstiti na stol. Jednako je tako praktičan podesivi kutnik za precizno brušenje.

6 Moderna ekscentrična brusilica ima okruglu brusnu ploču s usisnim otvorima za prašinu. Ta brusilica je pogodna za skidanje velike količine materijala te za izradu iznimno glatkih površina. Ova specijalna brusilica je tako učinkovita jer ima poseban način vrtnje: jedan okretaj se podudara s jednim okretajem brusne ploče pa se zato nigdje ne vide brusni tragovi.

7 Ekscentrična brusilica je specijalist čak i pri najfinijim radovima na auto limu. Finim pješčanim brusnim papirom ekscentrična će brusilica iznimno fino i temeljito obraditi površinu.

8 Ekscentrična brusilica može i ovo: ako na brusnu ploču montirate komad janjećeg krzna odgovarajuće veličine, Vaša brusilica postaje uređaj za poliranje koji besprijekorno polira površine od plastike i laka.

9 Pri obradi metala i kamena najučinkovitiji uređaj je kutna brusilica. Razlog tome je njena iznimno brza rotacija te vrlo tvrda i čvrsta brusna ploča. Ploča se upotrebljava ovisno o primjeni: jedna za brušenje i struganje metalnih površina, a tanja brusna ploča za odvajanje čelika i kamena.

10 Za fine radove kod drvenih površina kao primjerice namještaja idealna je specijalna tračna brusilica. Uska brusna traka viri sa šipke uređaja tako da se posvuda može upotrijebiti, primjerice u uskim otvorima ili na nedostupnim mjestima.

11 Za posebno fine radove predviđeno je kutni nastavak koji se kao dodatni dio može priključiti na kutnu brusilicu. Tko se često služi tom brusilicom kupit će takav uređaj s posebnim motorom.

Ubodna pila – savjeti za odabir i korištenje

Ubodna je pila neizbježan alat u svakoj radionici. Za sve zavojite rezove trebat će Vam ubodna pila, koju naravno možete koristiti i u druge svrhe. Za električnu ubodnu pilu postoji veliki izbor listova pile čija namjena ovisi o veličini zubaca.

Za piljenje drva možete birati između različitih zupčanika i kosine lista pile:
Listovi s puno sitnih zubaca koriste se za poprečno rezanje masivnog drva dok se listovi s grubljim zupcima koriste za uzdužno rezanje drva, dakle u smjeru drvenih vlakana. Ukoliko želite rezati uske zavoje, umetnite uski list u ubodnu pilu.

Također postoje specijalni listovi pile za rezanje metala, aluminija, lima, keramike i plastike (akrilno staklo).

1. Pri kupnji ubodne pile treba obratiti pažnju na podešavanje lista pile. Uobičajeno je trostruko podešavanje koje se odnosi na smjer kretanja lista (gore/dolje, napred/natrag). Za svaki materijal postoji prilagođen hod lista pile koji znatno olakšava rad. U svakom slučaju mora postojati opcija za isključivanje stupnja njihanja kako biste mogli prilagoditi broj hodova materijalu koji režete. Ostali detalji koji znatno olakšavaju rad su štitnik koji sprječava trganje materijala i priključak za usisavanje prašine. Na taj priključak možete spojiti eksterni usisavač kako biste radili bez prašine.

2. Sitne zavojite rezove omogućit će Vam podnožna obostrano zakretna ploča za precizne rezove pod nagibom.

3. Za izreze iz površine ćete najprije bušilicom izbušiti rupu u koju ćete položiti ubodni list pile kako biste mogli nastaviti rad. Prilagodite list konturama rupe i precizno nastavite piljenjem.

4. Ukoliko koristite ubodnu pilu s priključkom za usisavanje prašine imat ćete precizniji rez jer će Vam na taj način čak 80-90% piljevine koja Vam inače otežava rad, biti odstranjeno.

5. Za precizne je radove vrlo koristan radni stol na koji se ubodna pila pričvrsti odozdo, tako da je list pile vidljiv. Profesionalci koriste tu metodu kako bi dobili čisti rez u najpreciznijim radovima.

6. Za rezanje lima će biti potrebno umetnuti specijalan list pile, smanjiti broj hodova i isključiti stupanj njihanja. Kod takvih je radova obavezno nositi zažtitne naočale zbog opasnosti od sitnih metalnih krhotina u zraku.

7. Pomoću ubodne se pile može rezati i aluminijski ili mesingani lim uz preduvjet da u pilu umetnete poseban list pile i lim položite na čvrstu podlogu kako ne bi vibrirao. Kod električnih je pila važno da tijekom rada postepeno pojačavate brzinu piljenja kako biste na taj način otkrili pri kojoj je brzini pila najučinkovitija. I u ovom slučaju: uvijek nosite zažtitne naočale.

8. Ubodna pila je također prikladna i za Za specijalne rezove za koje se inače koristi ručna pila. Vođenje potpornim valjkom za precizne rezove se po potrebi može ukositi tako da se dobije rez s nagibom. Za vođenje pile paralelno s rubom postoji podesivi metalni podnožni distancer.