Lijepo ponašanje – bonton ili lijepe manire često se zaboravljaju i u kulturnim sredinama. Premda su u toku stoljeća na čitavu svijetu ljudi stvarali običaje i navike koji su od pojedinaca tražili određen način ponašanja da bi život međusobno bio ugodniji, ipak ih ljudi često krše. Vrlo su stari tragovi pisanih pravila o međusobnim kontaktima ljudi. »Knjiga rituala« smatra se najstarijim pisanim dokumentom o dobrom ponašanju, a pisana je na drvenim pločama u Kini prije dvije tisuće godina.

Stvorena pravila prenosila su se s generacije na generaciju. Ona su se razvijala, nadopunjavala, a i mijenjala kako se mijenjalo društveno uređenje i odnosi među ljudima. Iako nam se danas, osobito omladini, neki običaji i pravila o lijepom ponašanju čine zastarjelim i koji put smiješnim, ipak su neki od njih i danas potrebni i uobičajeni u općenju među ljudima. Srž tih pravila je dobronamjernost, jednostavnost, spremnost pomoći drugome, te ljubaznost. Temeljno je pravilo lijepog ponašanja: ne čini drugom ono što ne bi želio da tebi drugi čine « i »ponašaj se prema drugom tako kako želiš da se drugi ponašaju prema tebi«. Dobro ponašanje veliko je umijeće i pola uspjeha u životu. Ovi napisi neka vam budu pomagala u međusobnim odnosima. Želite li od njih imati koristi, čitajte ih temeljito, dok vam ne prijeđu u naviku.

MEĐUSOBNO PREDSTAVLJANJE Običaj je da se ljudi međusobno predstavljaju. Uvijek se mlađi predstavlja starijem, muškarac ženi, i onaj na nižem položaju onome na višem. Kad nekoga predstavljate, izgovorite razgovijetno njegovo ime i prezime. No nemojte kazati samo njegovo ime i prezime nego dodajte nešto što će ga pobliže označiti, njegovu profesiju ili slično, kako bi osoba kojoj ste ga predstavili lakše mogla s njime započeti razgovor. Kad se sami predstavljate, kažite svoje ime i prezime, ali ne profesiju ili položaj. NA RADNOM MJESTU novog člana kolektiva predstavlja rukovodilac ili neki stariji član kolektiva tako da kaže njegovo ime i prezime, njegovu funkciju i zatim mu predstavi ostale.

U KUĆI ILI U ZATVORENOM PROSTORU. Kad god u društvu muškaraca i žena nekoga nekome predstavljate, muškarac koji sjedi mora ustati. Žene ne moraju ustati kad im predstavljaju muškarce, ali mlade žene i djevojke treba da ustanu kad ih predstavljaju starijim ženama. Kad predstavljate svoje rođake, ne kažite samo »to je moj brat « ili »moja sestra«, nego njegovo ime i prezime.

RUKOVANJE. Ruku prva pruža žena ili onaj koji je stariji, npr. stariji muškarac ili žena mladoj djevojci, odnosno po funkciji viši nižem. Kad se rukujete ruku nećete stisnuti mlohavo a ni prečvrsto, a najmanje ćete njome tresti. Dobro je pri rukovanju skinuti rukavicu. Neprihvaćanje pružene ruke neoprostiva je uvreda. Ljubiti ruke običaj je nastao u Srednjoj Europi. Toga se danas, naročito mladi, sve manje pridržavaju i to je već sasvim izašlo iz mode. Ali ako ipak muškarac ženi poljubi ruku, smije to činiti samo u zatvorenom prostoru a nikada na ulici.

POZDRAVLJANJE Najbolje ćete steći simpatije ljubaznim pozdravljanjem. Mi se najviše služimo pozdravima: »dobro jutro«, »dobar dan«, »dobar večer« i »bok «. Ostali pozdravi , npr. »klanjam se«, »ljubim ruke «, »moj naklon«, danas su izašli iz upotrebe. Muškarac se prilikom pozdrava, ako je gologlav, lagano nakloni, a ako ima šešir, skine ga. Beretku ili kapu pri pozdravu ne treba skidati. Žene pozdravljaju samo naklonom glave . Muškarac na ulici prilikom pozdrava skida šešir. Kad stupi u ured, lokal ili lift, a, naravno, i kad dođe u privatan stan mora skinuti šešir. Pozdravljati treba uvijek prijazno i na svaki pozdrav mora se odzdraviti. Pri pozdravu nemojte biti suviše bučni, ne mašite rukama, ne vičite preko ulice »zdravo «, a još manje »hej«, »halo« itd. Ako muškarac pozdravlja grupu muškaraca, dužni su svi odzdraviti, pa i oni koji ga ne poznaju. Ako pozdravlja miješano društvo, žene, iako ga ne poznaju, moraju mu naklonom glave odzdraviti. Samo se po sebi razumije da muškarac prilikom pozdravljanja ne smije držati ruke u džepovima ili cigaretu u ustima. U znak pozdrava u lokalu mlađi ustanu kad stariji pristupe stolu .

NA ULICI Prelaziti se smije samo preko zebre, a gdje je nema, onda kad semafor pokaže zeleno svjetlo. Ako ni toga nema na prijelazu, pogledat ćemo lijevo i desno dolazi li kakvo prijevozno sredstvo, i tek tada prijeći ulicu. Ako tako ne činimo i ako se bez potrebe žurimo, možemo lako stradati.

Nekad je bilo pravilo da muškarac u društvu žene, ako je pločnik uzak, ide uz kolnik, to jest onom stranom koja je do ceste da bi je eventualno zaštitio od kola, tramvaja ili nekog prometala. Ako je pločnik širok, žena ide muškarcu s desne strane, a ako su dvije žene, muškarac dolazi u sredinu. Prolazite li pločnikom a pada kiša, dignite kišobran tako da ne smetate ostalim prolaznici ma. Pomažite na prijelazima slijepima, invalidima, starcima i pripazite na djecu koja idu ulicom sama. Ako ste nekoga slučajno gurnuli, ispričajte se. Padne li ženi, pa i nepoznatoj, nešto na pločnik, svaki dobro odgojen čovjek priskočit će da joj to podigne. Mlade djevojke treba uvijek i svugdje podignuti predmet koji je pao starijem. Ako, hodajući ulicom, držite ženu pod ruku, ili ona vas, ne smijete slobodnu ruku držati u džepu a cigaretu u ustima. Znak je lošeg ponašanja ako muškarac ili žena puše na ulici. Na ulici ne upozoravajte poznate, a još manje nepoznate, na nedostatke koji se ne mogu onog časa ispraviti, npr. : » poderana vam je čarapa« ili »zaprljali ste kaput« , ali možete svakog upozoriti » otvorena vam je torbica«.

Bacanje otpadaka na ulici nedopustivo je i za život pogibeljno (npr. kore od banana). Pljuvanje na ulici nije samo nehigijensko nego i krajnje nepristojno. Kad nekoliko ljudi hoda ili stoji na ulici u grupi, oni ne smiju postati prometna smetnja i zakrčiti prolaz ostalima. Ako je prolaz uzak a idu utroje, treba da se maknu ostalim prolaznicima. Ako šetate gore-dolje po nekoj kratkoj stazi, npr. na kolodvoru ili za vrijeme pauze u kazalištu ili koncertu, s nekim koji treba da ide s vaše desne strane, ne morate pri svakom okretu skakutati amo-tamo jer bi to bilo smiješno. Nikad ne izlazite na ulicu u dugoj kućnoj haljini i papučama da biste iznijeli smeće ili skoknuli u obližnji dućan.

U CESTOVNOM PROMETU Danas su u cijelom svijetu automobili i motocikli postali problem. Često oni na kotačima misle da imaju više privilegije od pješaka. Drske, grube riječi, pa nervoza koja se očituje davanjem preglasnih i neugodnih signala trubom, česta je pojava neodgojenih ljudi u vozilima.

Sve bi se bolje rješavalo kad bi se čitav promet, kako bi i trebalo, odvijao u uzajamnom razumijevanju i poštovanju, i kad bi bili jednako oprezni vozači i pješaci. Kako je ugodno vidjeti dobro odgojena vozača kad stane i daje rukom znak za prolaz pa i ondje gdje je pješak pogriješio htijući usprkos zabrani prijeći ulicu. Samo se po sebi razumije da pomoć drugomu vozaču na cesti, osobito u prometnoj nezgodi, nije više znak dobrog odgoja nego i dužnost pojedinca. Propusti krivaca koji žele izbjeći odgovornosti i kazni pa, oborivši pješaka, bježe i ostavljaju ga na cesti, možda ranjenog, nisu samo nehumani nego i kažnjivi. Motociklisti, koji na motorima, stvarajući namjerno zaglušnu buku, bijesno kruže ulicama, osobito noću i uznemiruju mirne ljude, pokazuju također svoj loš odgoj. Dobro odgojen čovjek nastojat će da ne smeta drugome i da uvijek vodi računa o svojoj okolini.

U TRAMVAJU I AUTOBUSU Guranje u tramvaju ili autobusu nije samo ružno i bezobzirno nego je i to dokaz neodgojenosti. I tu dajte prednost starijima i djeci, nemoćnima, majkama s djecom, ljudima s prtljagom, a naročito invalidima, tako da im ustupite svoje mj esto. Nelijepo je vidjeti mladića ili djevojčicu kako u tramvaju sjedi, a stariji muškarac, invalid ili žena stoji. Kad prolazite kroz tramvaj, ne gurajte se i budite obzirni prema drugima. Ne svađajte se s kondukterom ako vam stavlja kakvu primjedbu jer on u većini slučajeva čini svoju dužnost. Ne govorite glasno i ne prigovarajte suputniku. Ne izbjegavajte na bilo koji način plaćanje vozne karte. Tramvajske karte ne bacajte po tramvaju ili na ulici, nego ih stavite u za to određene košare koje se nalaze blizu svake stanice.

NA IZLETU Ne ostavljajte papire, ostatke životnih namirnica i prazne limenke u šumi i na plaži gdje ste proveli nekoliko ugodnih časova, jer će to onima koji dolaze nakon vas smetati. Nemojte urezivati u debla svoja imena ili inicijale, a još manje ispisivati imena po zidovima kuća (što djeca rado čine). Hodajte po putovima, a ne po travi, jer ako stotine ljudi hoda po travi, a ne po određenom putu, nje više neće biti.

U TRGOVINI Kad idete u kupovinu, morate prije toga znati i odlučiti što namjeravate kupiti. Neodgojeno je zahtijevati od prodavača da vam pokazuje »pola dućana« a da niste ništa kupili. Ako niste našli ono što biste željeli, uljudno se prodavaču ispričajte. U trgovinama ili tržnici, gdje vlada gužva i gdje se stvaraju repovi, budite svjesni da se svakome žuri, zato čekajte mirno dok na vas dođe red i nemojte pokušavati preko reda ići u »rep« ili raznim bezrazložnim pitanjima zadržavati prodavača.

U SAMOPOSLUZI Koristite se prednostima bržeg obavljanja kupovine u trgovinama sa samoposluživanjem. Pri ulasku uzmite košaricu i u nju stavite stvari koje kanite kupiti. Račun sačuvajte kako biste izbjegli eventualnoj sumnji o kupljenoj robi, a i zbog evidencije o potrošnji za vaš kućni budžet. Robu uvijek uzimajte pažljivo, tako da nešto naslagano na policama ne srušite, ne razbijete, jer ćete to morati platiti.

U KAFIĆU I RESTORANU U kafić, restoran ili sličan lokal uvijek prvi ulazi muškarac. Pri napuštanju lokala žena izlazi prva. Ako žena nije ostavila kaput u garderobi, muškarac joj pomaže svući ga, a ne dopušta da to učini konobar . Žene ne skidaju šešir u garderobi. Za stol najprije sjeda žena. Jela i pića naručuje muškarac, ali se prije posavjetuje sa ženom. Piće toči muškarac. Nije lijepo vidjeti ženu u društvu muškaraca koja sama sebi toči piće.

Što se tiče plaćanja računa, nekad je u društvu muškaraca i žene bilo pravilo da to obavezno čini muškarac. S društvenim izmjenama općenito, i ta su se pravila izmijenila. Danas, kad većina žena sama zarađuje, ne može se očekivati da uvijek plaća muškarac. Žene koje ne žele da ih netko časti neka izađu i plate svoj račun ili neka se idućom prilikom oduže na prikladan način. U prijateljskim odnosima vrijedi pravilo da svaki plaća svoje. U lokalu, u znak pozdrava, mlađi ustaju kad stariji pristupe stolu. Moralo bi biti pravilo da muškarci oko jednog stola ustanu uvijek kad žena dolazi ili se vraća k stolu. Žena, dakako, mora paziti da to ne čini svaki čas. Za stolom se žena neće šminkati, češljati, gledati u zrcalo (za to postoji garderoba ili prostorija za toaletu) ali ako bez zrcala zna namazati usta, može to učiniti. Rukavice i torbice ne stavljaju se na stol. Njih ćemo staviti na stolicu kraj sebe.

Neodgojeno je ako u restoranu konobara zovete glasnim povicima, a naročito to nije dopušteno ženi, bila sama ili u društvu muškarca. Ako je društvo mješovito, konobara uvijek poziva muškarac. U restoranu se ne smije govoriti s poslugom zapovjednim načinom. Ako često moramo dugo čekati da se konobar pojavi, pa i ako postajemo nestrpljivi, bolje je da glasno ne izražavamo svoje nezadovoljstvo i ne činimo ispade. Dovoljno je da se diskretno potužimo šefu sale iako nam to u najviše slučajeva neće koristiti. Najbolje je da ne idemo u lokale gdje imamo loše iskustvo. Ako su svi stolovi u lokalu zauzeti, zamolit ćemo konobara da nam pomogne naći mjesto ili možemo upitati osobe koje već sjede za stolom (a oko njega ima mjesta) je li dopušteno sjesti do njih. Ako vam to dopuste, ljubezno se zahvalite. S takvim susjedima kod stola nećete se upoznavati ili započinjati razgovor. Ipak, onaj koji je prvi došao i želi za stolom sa svojim društvom biti sam, može odbiti vašu molbu. S tim odbijanjem koje, naravno, mora biti uljudno izraženo, morate se složiti. Dobro odgojen čovjek neće u kafiću prigrabiti više novina ili ilustracija nego što može pročitati za pola sata.

To isto vrijedi za žene za vrijeme češljanja kod frizera. U lokalima obično postoje garderobe, ali to gosti često zaboravljaju i ostavljaju kapute po stolicama. Kad žena napušta lokal, muškarac joj otvara vrata. Bilo bi neodgojeno da se muškarac gura prvi kroz vrata. No to ne vrijedi samo za parove nego i za svakoga poznatog i nepoznatog. Na ulaznim vratima kuće ili lokala prednost ima onaj koji izlazi. Žene i stariji imaju prednost ako i ulaze. Kad izlazite ili ulazite, pripazite ako netko ide za vama da ga ne udarite vratima ili da mu ne zatvorite vrata pred nosom .

NA RADNOM MJESTU Disciplina na radnom mjestu nameće nam također neka pravila. Na posao dolazite točno, radite marljivo i pošteno, jer pošten rad sve pobjeđuje. Ne smetajte u razgovoru onima koji s vama rade u istoj prostoriji, ali ne dopustite ni da vama drugi smetaju. Razgovori, šale ili pjesme neka budu dio vašega zajedničkog odmora. Za radnog vremena ne napuštajte radno mjesto pod izmišljenim izgovorom i zbog obavljanja privatnog posla. Ako imate obavezu koju ne možete obaviti u drugo vrijeme, onda unaprijed tražite od odgovornog rukovodioca da vam odredi zamjenu. Na vama je da ocijenite kad je to uistinu potrebno. Ako organizacija posla to omogućuje, dogovorite se kako ćete nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Samo to je ozbiljan i pošten odnos prema radu. Ne upotrebljavajte telefon u uredu za privatne razgovore. Žene na radno mjesto treba da dolaze uredno ali ne napadno odjevene. Nije ukusno biti u uredu u hlačama. Ako se tako odijevamo inače, na radnom mjestu treba da se presvučemo i obučemo kutu. Pravilo je da se parfemi na radnom mjestu upotrebljavaju što diskretnije.

Ne smije se doći na radno mjesto namirisan jakim mirisima jer možda susjedi ne podnose one mirise koje vi volite. Nedopustivo je da se za radnim stolom u radno vrijeme gledate u zrcalo, šminkate i češljate. To morate učiniti u garderobi ili za vrijeme odmora. Ladica stola ne smije postati » kozmetički salon u malom « , to jest, da se među spisima nalazi lak za nokte, šminka, puder itd. Kad odlazite s radnog mjesta kući, morate ostaviti svoj stol u redu. To vrijedi za oba spola.

Na radnom mjestu nije taktično hvaliti se pred svojim kolegama položajem, svojom imovinom i svojim prednostima, pogotovu ne pred ljudima koji to isto nemaju. Ne govorite kolegama o svojim željama i planovima. To zaista zanima samo vas, kao što njih zanimaju samo njihovi problemi. Ne izdajte nikada povjerene vam tajne. Ne sudite o onome što ne razumijete ili ne poznajete dovoljno dobro. Posuđeni novac od kolege uvijek vratite u obećano vrijeme. Tako ćete i drugi put imati » kredit« . Kad kolektiv za neku priliku skuplja novac, sudjelujte uvijek ma i najskromnijim prilogom. Raspitajte se koliko su ostali u tu svrhu dali i onda dajte u tom okviru. Nemojte istrčava ti nerazmjernim sumama. Budite korektni. Ne ogovarajte i ne spletkarite, jer to kad-tad dolazi na vidjelo. Šale na račun drugih uvijek su neumjesne, to više što se zna: svaka šala pola istine. Ne govorite sa žvakaćom gumom u ustima; najbolje da ne žvačete gumu uopće. Ne sjedajte i ne naslanjajte se na stol ili na zid dok s nekim razgovarate. Ne slinite prste dok listate rukopis, knjigu ili slično. Držite uvijek obećanje koje ste nekom dali. Prilazite ljudima dobronamjerno i sa simpatijama. Ne zaviđajte nikome, jer se nikad ne zna što kome nedostaje.

NA PUTU Kad se spremate na put, nemojte u posljednji čas stići na kolodvor. Dvadeset minuta prije odlaska vlaka ili autobusa treba da ste ondje, naravno – ako ste prije nabavili kartu. U vlak ili autobus ulazite mirno i ne gurajte se. Dajte prednost starijima ili ženama s djecom. Ne započinjite razgovor sa suputnicima, ali ako vas netko nešto upita, uljudno mu odgovorite. Hrana koju nosite sa sobom neka bude tako umotana da je možete bez ikakva pribora estetski pojesti. Najbolje je ponijeti sendviče. Svaki sendvič umotan u poseban papirnati ubrus omogućit će vam da obrišete ruke nakon jela. U kolima za nepušače nemojte pušiti. U vlaku muškarac prvi napušta vagon da bi ženi, pa i nepoznatoj, pomagao pri silaženju. Isto tako muškarac treba da pomogne svakoj ženi skinuti prtljagu.

U HOTELU Prilikom boravka u hotelu nemojte bučiti i lupati vratima. Nemojte biti neugodni s hotelskim osobljem, i ako imate pravo da tražite korektne usluge, činite to uvijek ljubazno. Kad napuštate hotelsku sobu, ostavite je u što većem redu. Ako želite razgovarati s portirom ili s kojim službenikom, a on već s nekim razgovara, nemojte (ma koliko vam se žurilo) upadati drugome bezobzirno u riječ, nego pričekajte da on završi. Ako se ne možete svladati, recite ljubezno: » Oprostite što vas prekidam, žuri mi se « , ili nešto slično.

U DIZALU Muškarac uvijek pušta da žena prva uđe i prva izađe iz dizala. Za vrijeme vožnje on će svakako skinuti šešir. Ako dizalo slučajno iz bilo kojeg razloga stane, nećemo stvarati paniku, nego po mogućnosti mirno čekati dok se ne popravi.

ON I ONA Kad on i ona zakažu sastanak, razumije se da nijedno ne smije zakasniti. U potrazi za novim principima u današnjim odnosima među spolovima, preslobodno ponašanje, ljubljenje i grljenje na ulici i u javnosti postalo je uobičajeno. Takvo ponašanje na javnom mjestu ne čini zadovoljstvo, ali se to čini zato jer to drugi čine, jer je to duh vremena.

Neki misle, ako su neoprani, neošišani, neobrijani, neuredno obučeni i prostački u općenju sa sebi ravnima, a naročito sa starijima, da su i time izrazili neki revolt prema društvu. Taj se loš običaj uvriježio u cijelom svijetu, pa i kod nas. To je krivo, jer poštovanje etičkih normi u društvu u kojem se živi i estetski izgled pojedinca, mladog ili starog, svakog čovjeka osvaja i privlači. Nemojte o svojim odnosima žena-muškarac govoriti, pa ni prijateljima. To je samo vaše, a druge možda i ne zanima. Ako se raziđete s momkom ili djevojkom, mužem ili ženom, ne tražite ni u kom slučaju da vam se vrate pokloni i ne primajte ih ako vam ih onaj drugi i želi vratiti. Nemojte nikad ružno govoriti o svojoj bivšoj simpatiji ili vezi, a najmanje o ženi ili mužu, bivšem ili sadašnjem. Ako baš morate olakšati dušu, povjerite se roditeljima ili braći, ali nikad stranima.Ne govorite » ja i moja djevojka« ili »ja i moja žena « , nego »moja djevojka i ja « , »moj prijatelj i ja « . Svoj »ja« ne treba nikada isticati na prvom mjestu.

Danas često pravila dobrog ponašanja omladina ne uvažava i smatra: » što gore to bolje «, a to je pogrešno, jer svi mi, pa i mlađi, podvrgnuti smo nekim pravilima ako hoćemo imati ugodne međusobne odnose.