Majčino mlijeko treba biti isključiva hrana dojenčetu u prvih šest mjeseci i u tom razdoblju dojenče ne treba drugu hranu niti napitke.

Kada kažemo da majčino mlijeko treba biti isključiva hrana tijekom prvih šest mjeseei života, onda se misli doista tako. Nikakva druga hrana ni napitci nisu potrebni djetetu u vrijeme dok samo siše. Djetetu koje siše ne daje se duda varalica. Čak ni u vrijeme vrućina djetetu nije potrebna dodatna tekućina. Majka treba piti onda kada je ona žedna. Jedino što treba dodavati djetetu od prvog mjeseca života je D-vitamin.

Važno je znati da svaka majka može dojiti, a rijetke su i iznimne situacije kada ne može ili ne smije dojiti.

Mlijeko svake žene dobro je za njezino dijete.Ženino je mlijeko jedinstven i nezamjenjiv proizvod prirode namijenjen čovjeku. Ono je toliko specifično da, unatoč svim pokušajima i mnogobrojnim pripravcima, prava zamjena ne postoji. Prvih dana poslije porođaja ženino je mlijeko tzv. kolostrum ili “vještičje mlijeko”. Kolostrum je bogat bjelančevinama i zaštitnim tijelima, žućkaste je boje i veće gustoće. Nakon kolostruma, tijekom prva dva tjedna, luči se prijelazno mlijeko. Tek u trećem, odnosno četvrtom, tjednu počinje lučenje zrelog mlijeka i potpuna uspostava laktacije.

Prijelazno mlijeko, a osobito zrelo mlijeko u odnosu na kolostrum je blijedoplavkaste boje, rjeđe gustoće. Iako ljeđe gustoće i na izgled blijedo, zrelo mlijeko usklađeno je sastavom i energetski s potrebama djeteta koje raste. Izgled i gustoća prijelaznog odnosno zrelog mlijeka zbunjuju neupućene majke koje smatraju da im je mlijeko “vodenasto” i zbog toga nedovoljno dobro za njihovu djecu. Lučenje prijelaznog mlijeka relativno je oskudno i laktacija se tek uspostavlja, pa se u tom razdoblju ne može govoriti o “premalo mlijeka”. Upravo majčin subjektivni osjećaj da ima premalo vodenastog mlijeka čest je razlog odustajanja od dojenja.

Poslije porodaja dijete treba staviti na prsa u prvom satu, nakon toga dijete treba hraniti kad ono samo traži. Majka i dijete trebaju biti u istoj sobi cijelo vrijeme boravka u rodilištu i nakon dolaska kući.

Majka i dijete trebaju biti zajedno u istoj sobi cijelo vrijeme boravka u rodilištu i nakon dolaska kući. Stimulira se i boravak očeva i starije djece u rodilištu. U roku od sat vremena poslije porođaja novorođenče treba staviti na prsa. Istraživanja su pokazala da je za uspostavljanje uspješnog dojenja od iznimne važnosti prvo sisanje koje potiče kasniju proizvodnju mlijeka. Poslije se dijete treba hraniti kada to ono samo traži danju i noću. U emocionalnom smislu taj prvi kontakt “kože s kožom” (skin to skin) također je jako važan.

Važno je promicati pozitivan stav o dojenju.

Važno je razvijati pozitivan stav zajednice i pojedinca prema dojenju. Osobni stav oblikuje se od najranijeg djetinjstva. Treba biti svjestan negativnog utjecaja lutaka s obvezatnom bočicom i dudom za hranjenje koje se vrlo često daruju djevojčicama.

Novija istraživanja naglašavaju važnost stava i podrške oca djeteta u provođenju dojenja te od najranije dobi i dječake treba uključiti u poduku o dojenju. Dojenje treba promicati tijekom školovanja, u medijima i sredstvima javnog priopćavanja, u zdravstvenim ustanovama, i to posebno u vrijeme trudnoće kada se i donosi konačna odluka o tome kako hraniti dijete. Velik dio problema postojao je u tradicionalnoj praksi naših rodilišta, međutim, taj je čimbenik sve manje prisutan, budući da i naša rodilišta postaju “Bolnice, prijatelji djece”. Kritičnim ostaje razdoblje nakon dolaska kući pa je ženi potrebna potpora u tom razdoblju. Potporu mogu pružiti otac djeteta, šira obitelj i cijela zajednica. Zaposlenost majke ne mora biti zapreka za dojenje djeteta.

Republika Hrvatska donijela je i pozitivne zakonske propise kOji štite prava žene. dojilje. Do godine dana djetetova života svaka majka koja radi i doji ima pravo na dvije stanke od sat vremena na dan za dojenje.

Žena treba usvojiti tehniku dojenja

Iako prirodan, dojenje za modernu ženu nije instinktivan proces, već se dojenje treba učiti. Važno je žene podučiti tehnici dojenja. Cijela obitelj i šira zajednica trebaju pomoći majkama u provođenju dojenja. Usvajanjem pravilne tehnike dojenja ženama će biti lakše prevladati početne teškoće pa će nastaviti s uspješnim dojenjem s kojim su u rodilištu uglavnom počele.

Treba jačati majčinu samosvijest o sposobnosti za dojenje djeteta i uvjeriti je u dobro napredovanje djeteta. Često se dojenje prekida zbog straha i nesigurnosti. Kad govorimo o tehnici dojenja, važno je naglasiti da dojenje mora biti djelotvorno. Djelotvorno dojenje potiče lučenje djelatne tvari (hormona oksitocina) koji djeluje na vrlo sitne mišiće oko mliječne stanice i na taj način potiče istjecanje mlijeka.

Žena će sama izabrati položaj u kojem će dojiti. Najvažnije je da je dojenče ramenima i licem okrenuto prema dojci i da dobro, raširenim ustima, obuhvati bradavicu i područje oko bradavice, pri čemu djetetova brada dodiruje dojku. Dojenje će biti nedjelotvorno, a za majku bolno ako dijete nije u dobru položaju.

Količina mlijeka koja se stvara u prsima odgovara količini koju dijete posiše, odnosno što više mlijeka dijete posiše, više će se stvoriti.

Velika je bojazan majki koje doje da ne proizvode dovoljnu količinu mlijeka. Važno je podučiti ih da dijete samo sudjeluje u stvaranju mlijeka. Kada majka dOji dijete, u njezinoj se krvi povisuje razina djelatne tvari (hormona prolaktina) koji potiče stvaranje mlijeka. Sisanjem dojenče podražuje živce oko bradavice koji prenose poruku središnjemu živčanom sustavu i on proizvodi prolaktin.

Što dojenče više i češće sisa, više je poruka u mozgu, odnosno više hormona koji djelovanjem na dojku uzrqkuje veću proizvodnju mlijeka. Dojenče treba sisati kada to samo traži danju i noću, dovoljno često i dugo pa na taj način samo potpomaže proizvodnju mlijeka u majčinim prsima. Dohranjivanjem bočicom smanjuje se količina podražaja, a time i poticaj za proizvodnju mlijeka. Ako djetetu već treba dohrana, treba je davati žličicom, a nikako bočicom jer različit način sisanja bočice i dojke zbunjuje dijete.

Nakon prvih šest mjeseci dojenje se uz nadohranu preporuča do djetetova prvog rodendana, a po mogućnosti i u drugoj godini života.

Nakon prvih šest mjeseCi isključivog dojenja uvodi se nemliječna hrana – miješana prehrana: voćni sokovi (ne preporuča se početi sa sokovima citričnog voća kao što su limun, naranča itd. zbog velike alergogenosti tog voća), kašice od voća i povrća, meso i ostala hrana. Dijete treba više energije, a sazrijevaju pojedine funkcije koje omogućavaju prehranu krutom hranom. Također postupno dolazi do odvajanja djeteta iz dvojništva (dijade) s majkom i uspostavljanja veza s drugim članovima obitelji i šire zajednice. Međutim, dojenje je i dalje važno za djetetovu prehranu. p razdoblju navikavanja djeteta na nemliječnu hranu (6 do 12 mj.) dijete se obično prvo podoji pa mu se onda daje kašasta/kruta hrana. Kada prihvati kašastu hranu (poslije godine dana), doji se na kraju obroka ako to samo želi.

Dojenje štiti dojenče od čestih bolesti ponajprije probavnog i dišnog trakta.

Mnogobrojni su pozitivni učinci dojenja na majku i dijete. Djeca hranjena majčinim mlijekom općenito su zdravija, otpornija, imaju manje prehrambenih poremećaja i bolji intelektualni i emocionalni razvoj nego djeca hranjena umjetnom hranom (umjetna hrana za novorođenče i dojenče u prvih šest mjeseci jesu svi mliječni pripravci kojima se dijete hrani bočicom, dakle sve osim dojenja). Zbog zaštitnih tijela u majčinu mlijeku protiv raznih bolesti može se reći da je dojenje “prvo cijepljenje” djeteta.

Kod dojenog djeteta bakterije koje prve nastanjuju crijevo imaju zaštitni učinak, za razliku od umjetne prehrane u kojoj nastanjivanje u crijevu obavljaju druge bakterije koje u određenim okolnostima mogu izazvati bolest. Umjetna prehrana ne pruža zaštitu od bolesti. Neka istraživanja govore da bi dojenje moglo biti i važan čimbenik u sprečavanju kroničnih degenerativnih bolesti kao što su šećerna bolest, povišeni krvni tlak i druge bolesti koje se mogu pojaviti kasnije u životu.

Tijekom dojenja uspostavljaju se emocionalne i socijalne veze majke i djeteta.

Kao što je ženino mlijeko po svom sastavu i svojstvima nezamjenjiva hrana djetetu, tako je i sam proces dojenja nezamjenjiv proces. Bliskost koju majka i dijete ostvaruju tijekom dojenja nastavak je njihova neposrednog kontakta za vrijeme trudnoće koji je prekinut rađanjem. Dojena djeca i u kasnijem djetinjstvu imaju bolje emocionalne odnose s majkom od djece hranjene umjetnom prehranom.

Dojenje je prednost za majku, obitelj i okoliš

Ne samo za dijete nego i za majku dojenje ima nesumnjive prednosti. Manja je učestalost karcinoma dojke, vrata maternice i jajnika, brže se smanjuje maternica poslije porođaja, lakše se vraća na težinu prije porođaja itd. Cijeloj obitelji dojenje omogućava hranjenje najmlađeg člana na svakome mjestu uz uštedu obiteljskog budžeta. Nije nevažno spomenuti ekološku stranu dojenja jer se dojenjem izbjegava onečišćenje prirode do kojeg dolazi u procesu proizvodnje zamjena za majčino mlijeko.

Umjetnu prehranu treba provoditi u skladu s važećim preporukama medicinskih i prehrambenih stručnjaka.

Već je rečeno da umjetnom prehranom nazivamo hranjenje dojenčeta bilo kakvim mliječnim ili drugim pripravkom koji nije majčino mlijeko. Uloga dojenja, odnosno majčina mlijeka, nezamjenjiva je u razvoju djeteta, kako fizičkom tako i psihičkom. Cjelokupna zajednica treba raditi na promicanju dojenja i pomoći majkama koje doje te se oduprijeti proizvođačima zamjena za majčino mlijeko koji često krše “Međunarodni pravilnik marketinga mliječnih pripravaka za dojenčad”.

Međutim, ako žena iz bilo kojeg razloga ne može ili ne želi dojiti svoje dijete, ne treba je dodatno opterećivati grižnjom savjesti, već joj treba pomoći da umjetnu prehranu provede na najbolji mogući način u skladu s važećim preporukama medicinskih i prehrambenih stručnjaka. Od iznimne je važnosti naglasiti da do prve godine života svakako treba izbjegavati neprerađeno kravlje mlijeko u prehrani dojenčeta zbog niza štetnih posljedica na razvoj djeteta kao što je na primjer pojava slabokrvnosti. Ako se dojenče ne doji, treba ga hraniti adaptiranim mliječnim pripravkom posebno namijenjenim dojenčadi.