Category Archives: Roditeljstvo

Kako razlikovati blizance

Posted on by
Reply

Zamjena blizanaca prilično je zgodan zaplet mnogih priča.

U prvim mjesecima života s blizancima roditelji se stvarno mogu osjećati kao likovi komedije situacije. S vremenom, karakteri i male razlike postaju očite i raspoznavanje blizanaca najmanja je briga roditelja. Oni jednostavno znaju tko je tko.

Prepoznavanje svoga djeteta zapravo je iskonski instinkt.

Za obitelji s dvojajčanim blizancima nema straha. Budući da se razvijaju iz dva različita jajašca, djeca se razlikuju baš kao i svaki drugi brat ili sestra.

S druge strane, jednojajčani blizanci nisu često bez razloga nazivani i identičnima. Razvijajući se iz istog jajašca koje se tijekom začeća dijeli, dijele isti genetski kod koji se očituje i u fizičkom izgledu.

Ipak, karakter osobe određuje je više nego pojava. Ekspresije, emocije, načini komunikacije i druga obilježja jako dobro označavaju pojedinca. I dok DNK kontrolira većinu karakteristika, čak i jednojajčani blizanci koji sliče „kao jaje jajetu“ mogu se odati karakterom. A roditelji, upoznavajući ih, brzo primijete i nauče njihove jedinstvene „potpise“.

Naravno, greške se događaju. U izmaglici neprospavane prve godine blizanaca, lako je previdjeti razlike, ma koliko sitne ili velike bile.

Iako ponekad nije toliko važno tko je tko, već da su na broju, poput mijenjanja i presvlačenja „kao na traci“, u većini drugih situacija potrebno ih je razlikovati. Posebno ako je potrebno paziti na unos lijekova i medikamenata te pratiti razvojne prekretnice.

Kako bi si olakšali zadatak razlikovanja, nudimo trikove koji vam mogu pomoći.

Čak i identični blizanci imaju poneku distinktivnu fizičku karakteristiku. Razlike se mogu dogoditi uslijed uvjeta okoline, po porodu i sl. Tako npr. blizanci mogu biti različite težine u mjeri da se vidi golim okom, a tijekom poroda mogu se dogoditi razlike u oblikovanju glave. Pjegice, madeži i druge oznake sjajan su putokaz za određivanje individue. Stoga, dobro ih pregledajte i upoznajte.

U nedostatku fizičkih razlikovnih obilježja, neki roditelji pribjegavaju bojama. Tako oblače blizance u različite boje kako bi ih razlikovali. Primjerice, plava i zelena za dva dječaka i/ili ljubičasta i ružičasta za djevojčice. Ovaj sustav pomaže ne samo roditeljima već i u drugim situacijama u kojima blizance trebaju razlikovati i drugi (u vrtiću, školi i sl.). A tek na fotografijama! Jednog dana, kada pitaju tko je tko na slici, uvijek ćete imati točan odgovor.

No, otežavajuća okolnost ovog sustava je njegovo održavanje. Roditelji će teže kupovati stvari u skladu sa sustavom boja, a i zahtjeva češće i redovito pranje rublja kako bi oba djeteta imala potrebnu odjeću u svojoj boji.

Nešto jednostavniji trikovi za raspoznavanje blizanaca su: bojanje jednog noktića djeteta, vezanje vrpce oko ruke ili korištenje nakita.

Dvojceki

By: Marta

Kako prepoznati zlostavljano dijete

Posted on by
Reply

Ovisno o vrsti, trajanju i intenzitetu zlostavljanja dijete će pokazivati vrlo raznolike simptome. Općenito, zlostavljano dijete, osobito ako zlostavljanje traje duže, slabije raste i slabije se razvija, karakterističan je kasniji razvoj govora i općenito regresivni simptomi kao što su enureza (nekontrolirano mokrenje) i enkopreza (nekontrolirano ispuštanje stolice). Čest je i neuspjeh u školi.

Fizičko zlostavljanje pokazuje klasičnu sliku koja se najčešće sastoji od: modrica različite starosti i težine, neuobičajenih oštećenja kože (ogrebotine, otisci remena, štipanja ili vezanja), opeklina (otisci glačala ili cigareta), oštećenja kostura (iščašenja, prijelomi), oštećenja unutrašnjih organa.

Psihički maltretirano dijete je bezvoljno, nezainteresirano za okolinu, povučeno ili agresivno. Seksualno zlostavljano dijete pokazuje različite psihičke i fizičke simptome.

Svi članovi zajednice, a posebno djeca sama, moraju biti upoznati s problemom zlostavljanja djece. Djeca moraju znati svoja prava i mogućnosti zaštite koja im među ostalim dokumentima jamči i Konvencija o pravima djeteta. Naravno, i odrasli moraju biti upoznati s pravima djece jer oni najčešće krše dječja prava.

Dijete ponajprije treba biti zaštićeno u obitelji, a u slučajevima kada obitelj ne može pružiti odgovarajuću zaštitu, šira zajednica mora preuzeti skrb za dijete pružajući pomoć samom djetetu, ali i cijeloj obitelji koliko je to moguće. Na pristupačan način, bez zastrašivanja od ranog djetinjstva, treba jačati obrambene mehanizme djeteta koji mu mogu pomoći u potencijalno opasnoj situaciji.

Dijete moramo naučiti da odrasli nisu uvijek dobronamjerni i da ih ne treba uvijek poslušati. Ono ima pravo odbiti nešto što ne želi i ima pravo biti podučeno kako da to učini. Reći “NE” uči se od najmanjih nogu. Zlostavljano dijete vrlo često ima osjećaj krivnje da je svojim ponašanjem samo pridonijelo takvoj situaciji, osobito ako je počinitelj zlostavljanja član obitelji pa je i samo dijete zbunjeno vlastitim osjećajima prema počinitelju, koji su s jedne strane pozitivni, a s druge negativni.

U suvremenom društvu zlostavljanje djece sve više zaokuplja pažnju javnosti. Ne smiju se zatvarati oči pred činjenicom da se takve stvari događaju svuda oko nas. Djeca i odrasli, suočeni s primjerima zlostavljanja u vlastitoj sredini, ne smiju biti nijemi svjedoci, već trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kojima se može pomoći žrtvi, ali i počinitelju.

Posebna je odgovornost, ne samo moralna i ljudska već i zakonska, na stručnim službama koje se bave zaštitom zdravlja djece, odgojem i obrazovanjem, socijalnom zaštitom itd. ; a to su zdravstveno osoblje, učitelji, nastavnici, vjeroučitelji, školski pedagozi i defektolozi, socijalni radnici, policija itd.

Dječje nesreće – sve što trebate znati za sigurnost vašeg dijeteta

Posted on by
Reply

Vodeći uzrok smrtnosti djece nakon prve godine života su nesreće. U Republici Hrvatskoj, kao i u mnogobrojnim drugim državama, vodeći uzrok smrti djece nakon prve godine života tijekom cijelog djetinjstva jesu nesreće. Oblici nesreća se donekle mijenjaju tijekom djetinjstva ovisno o dobi djeteta (gušenje malim predmetima), a neke su prisutne u cijelom djetinjstvu (prometne nesreće).

Najčešće nesreće naše djece jesu:

padovi (npr. padovi dojenčeta sa stola za previjanje, pad niz neograđene stube),

gušenje malim predmetima (dijelovi igračaka ili razne bobice),

otrovanja (lijekovima, sredstvima za čišćenje, umjetnim gnojivima i sredstvima za uništavanje štetočinja)

prometne nesreće (dijete u vozilu bez posebno osiguranog sjedala, istrčavanje pred automobil, biciklističke nesreće),

utapljanje (od utapljanja u dječjoj kadici do utapljanja u rijekama i moru),

opekline (vrući napitci starijih osoba koje istodobno drže dijete u naručju, prevrnute posude sa štednjaka),

sportske nesreće nesreće uzrokovane oružjem i razornim sredstvima (igra oružjem i drugim razornim sredstvima, nehotično aktiviranje oružja od same djece ili odraslih, nailazak na mine),

ubojstva i samoubojstva.

Nesreća se može sprječiti.

Nesreća nije nešto sudbinsko, na što se ne može utjecati. Treba računati na mogućnost nesreće i poduzeti odgovarajuće zaštitne mjere. Naš odnos prema nesrećama danas može se usporediti s odnosom u prošlosti prema bolestima općenito. Tada se smatralo da si čovjek teško može pomoći u sprečavanju i liječenju bolesti, budući da su bolesti uzrokovane višim silama na koje se ne može utjecati. Današnje spoznaje dokazuju nam uspješno sprečavanje i liječenje mnogih bolesti. Isto je i s nesrećama.

Nesreće se mogu spriječiti, odnosno ako do njih dođe, posljedice se većinom mogu liječiti. Potrebno je poticati mjere koje smanjuju mogućnost nesreće, to jest djelovati na uzrok nesreće koliko je god moguće. Poznat je primjer s bočicom za lijek koju dijete ne može samo otvoriti. Primjena takvih bočica više je smanjila otrovanja djece nego sve poduzete odgojne mjere.

Djecu trebaju štititi odrasli od rodenja kroz cijelo djetinjstvo, ali isto tako jedna od prvih stvari koju djecu treba poučavati jest samozaštita.

Na svim poljima djelovanja odrasli trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi smanjili opasnost od nesreće te tako zaštitili ponajprije djecu, starije i hendikepirane, a u krajnjem slučaju i sebe. Ovisno o dobi i stupnju razvoja, djecu treba upozoravati na mogućnost nesreće i poticati ih na vlastitu odgovornost i zaštitne mjere. Treba ih od rane dobi osposobiti u čuvanju zdravlja i života. Važna je snaga primjera pa posebno roditelji, ali i ostali odrasli, moraju voditi računa o tome kakav uzor pružaju djeci svojim ponašanjem.

U roditeljskom domu i najbližoj okolici na djecu vrebaju mnogobrojne opasnosti.

Kada govorimo o nesrećama, važno je spomenuti da uglavnom imamo krivu predodžbu o vlastitom domu kao mjestu apsolutne sigurnosti. Mnogobrojne, raznolike nesreće događaju se upravo u vlastitom domu i najbližoj okolici. Kuhinja je, na primjer, mjesto gdje na djecu vrebaju mnogobrojne opasnosti.

Dječaci su znatno ugroženiji od nesreća nego djevojčice.

Dječaci su puno izloženiji nesrećama nego djevojčice. Točnije rečeno, muškarci se značajno češće unesrećuju od žena. Teško je odrediti u kojoj je mjeri takvo ponašanje biološki, a koliko socijalno uvjetovano. Činjenica je da su dječaci skloniji opasnim igrama i igračkama. Takvo ponašanje vrlo često potičemo odgojem u kojemu naglašavamo “mušku ulogu” , odnosno uobičajeni stereotip . Također postoje ugroženije obitelji u kojima se pojedino dijete ili sva djeca ozljeđuju više nego ostala populacija.

Ne treba precjenjivati intelektualne sposobnosti djeteta.
Odrasli su često skloni precijeniti intelektualne sposobnosti djeteta, zanemarujući cjelokupan razvoj u kojemu je razvoj intelekta samo jedan dio. Takvo stajalište dovodi često do manje pozornosti usmjerene na “pametnu” djecu jer se ona tobože znaju sama čuvati. Iskustvo nam pokazuje da vrlo često baš inteligentna djeca stradaju jer su znatiželjnija i sklonija istraživačkim pothvatima.

Prezaštićivanje djeteta jednako je opasno za djetetov razvoj kao i nedostatak brige .

Kao i u svemu, i u odnosu na nesreću treba zadržati razuman odnos i ne pretjerivati. Prezaštićivanje djeteta jednako je opasno za djetetov razvoj kao i nedostatak brige. Malo-pomalo dijete se mora osamostaljivati i preuzimati sve teže i odgovornije zadatke. Ne treba se brinuti za svaku i najmanju ogrebotinu ili razbijeno koljeno. I na greškama i negativnim iskustvima također se uči. Dijete ne možemo zadržati cijeli život pod strogom paskom roditelja, takav mu odgoj sigurno ne koristi. Djetetu treba omogućiti da samo ispita svoje sposobnosti. Odrasli trebaju poraditi na uspostavljanju fine ravnoteže između zaštite djece i postepenog porasta slobode, odnosno vlastite odgovornosti samog djeteta za svoj život i zdravlje.

Što trebaju učiniti roditelji s djetetom koje ima upalu dišnih putova i pluća

Posted on by
Reply

Osnovno je paziti na prehranu, tjelesnu temperaturu i simptome bolesti, odnosno eventualna pogoršanja bolesti.

Prehrana

Dijete mora jesti dok bolest traje. Ako majka doji dijete, dojenje treba pojačati (češće dojiti). Svoj djeci koja imaju povišenu tjelesnu temperaturu treba povećati unos tekućine da bi izbjegla isušenje (dehidraciju) organizma. Roditelji moraju voditi računa o prohodnosti dišnih putova, posebice nosa u djece koja sišu, jer prilikom sisanja dijete diše samo na nos.

Postupci pri povišenoj tjelesnoj temperaturi

Ponajprije treba ispravnim mjerenjem nedvojbeno utvrditi da dijete doista ima povišenu temperaturu. U slučaju povišene temperature treba poduzeti mjere za njezino sniženje.

I. Ako je temperatura 38-39 stupnjeva C, djetetu treba davati više rashlađene tekućine koju dijete želi piti (ne vruće napitke).

II. Pri visokoj temperaturi, 39 °C i više, temperaturu treba sniziti lijekovima (Paracetamol) i fizikalnim mjerama: • povećati unos tekućine (djetetu treba učestalo nuditi bilo kakvu tekućinu),

• primijeniti obloge od ustajale vode,

• kupke u mlakoj vodi,

• razodjenuti dijete.

Lijekovi za sniženje tjelesne temperature (Paracetamol) u obliku sirupa daju se u slučaju povišene temperature od 39 °C i više svakih šest sati u sljedećim dozama ovisno o dobi odnosno tjelesnoj težini djeteta:

• 3 mjeseca-1 godina (5-9 kg) 1/2 žličice sirupa

• 1-3 godine ( 10-14 kg) l žličicu sirupa

• 4-6 godina ( 15-19 kg) 1 1/2 žličicu sirupa

• starijoj se djeci sirup (odnosno tablete) daju prema uputi navedenoj uz lijek

Nikada ne treba prekoračiti propisanu dozu . Dijete mlađe od tri mjeseca s povišenom temperaturom obavezno treba odnijeti na pregled liječniku.

Postupci pri sniženoj tjelesnoj temperaturi

Ako mjerenjem utvrdimo da bolesno dijete, osobito novorođenče i dojenčeima tjelesnu temperaturu nižu od normalnih vrijednosti, dijete treba utopliti i potražiti liječničku pomoć.

Postupci pri simptomima dišnih bolesti

A) Kašalj Roditelji mogu dati djetetu biljni čaj ili sirup (npr. od sljeza ili trputca). Dijete treba poleći u lagano povišeni položaj, prozračiti prostoriju u kojoj boravi i ovlažiti zrak. Kod vlažnog kašlja kada dijete iskašljava treba mu pomoći da izbaci ispljuvak, a ne da ga guta, što je vrlo često osobito kod dojenčadi i male djece. Dijete treba potrbuške poleći u krilo s glavom i gornjim dijelom tijela nagnutim prema podu preko roditeljskih koljena i laganim lupkanjem po leđima od donjeg dijela prema ramenima pomoći mu da izbaci sekret. Ako iz punog zdravlja nastane kašalj poput laveža psa, valja dijete odmah odvesti liječniku jer se može raditi ili o naglo nastaloj teškoj upali grla ili udisanju stranog tijela.

B) Bol u ždrijelu i/ili uhu Ako dijete osjeća suhoću i bol u ždrijelu, treba češće piti tekućinu, najbolje mlaki biljni čaj, ali i bilo koju drugu tekućinu koja mu odgovara (voda, voćni sokovi, juha i slično). Bol u uhu moguće je smanjiti davanjem sirupa za sniženje temperature koji istodobno djeluje i protiv bolova (Paracetamol). Zabranjeno je kapati u uho toplo ulje i slično zbog mogućnosti dodatnih komplikacija kao što je prodor bubnjića. U uho, odnosno u nos dopušteno je kapati samo kapi koje je liječnik propisao.

C) Ubrzano i/ili otežano disanje, ubrzani puls, promjene boje kože Mjerenjem treba utvrditi frekvenciju disanja odnosno srčane akcije i dobivene vrijednosti usporediti s normalnim vrijednostima za dob. Pri nalazu povišenih vrijednosti i/ili otežanog disanja treba dijete odvesti na pregled liječniku koji će utvrditi o kakvoj se bolesti radi. Treba obratiti pozornost i na razne zvukove koji se mogu čuti prilikom disanja te ih opisati liječniku. Liječničku pomoć treba zatražiti i u slučaju smanjenog broja otkucaja srca u djeteta s povišenom temperaturom. Također dijete treba odvesti liječniku u slučaju izrazito blijede, sive ili plavkaste boje kože.

D) Hladne okrajine Hladne okrajine (ruke, noge) uz inače visoku tjelesnu temperaturu treba utopliti čarapama, rukavicama, zamatanjem i sl. te potražiti liječničku pomoć jer se može raditi o teškom poremećaju zdravlja.

E) Grčevi (konvulzije) Ako je do konvulzija došlo uz povišenje tjelesne temperature, odmah treba prionuti mjerama njezina snižavanja te dijete hitno odvesti na liječnički pregled bez obzira na to jesu li konvulzije spontano prestale ili nisu.

Pogoršanje bolesti

Tijekom djetetove bolesti važno je pratiti razvoj bolesti i na vrijeme uočiti znakove pogoršanja kada je nužno odmah potražiti liječničku pomoć. Pogoršanje općeg stanja očituje se u nemogućnosti uzimanja hrane i pića, povraćanju, promjeni boje kože, porastu temperature, klonulosti i pospanosti odnosno jakom plaču i nemiru te svakom obliku poremećaja svijesti. Pogoršanje dišnih simptoma pogoršanje je svih prije navedenih simptoma.

Liječnik procjenjuje potrebu davanja lijekova djetetu. Povišena tjelesna temperatura nije razlog za uzimanje antibiotika.

Bez savjeta i preporuke liječnika djetetu ne treba davati nikakve lijekove, a osobito ne antibiotike. Sam nalaz povišene tjelesne temperature uz blaže znakove bolesti dišnog sustava nije razlog za uzimanje antibiotika jer su uzročnici tih bolesti najčešće virusi kada su antibiotici nedjelotvorni, a mogu biti i štetni. Ako je liječnik odredio da dijete treba uzimati lijekove, potrebno je pridržavati se točnih uputa o načinu uzimanja lijeka, pojedinačnoj i dnevnoj dozi, razmaku između pojedinih doza te ukupnom trajanju liječenja. Kako ne treba samoinicijativno počinjati terapiju lijekovima, isto tako ne treba ju samoinicijativno niti prekidati bez obzira na poboljšanje simptoma bolesti i općeg stanja djeteta.

Akutne bolesti dišnog sustava kod djece

Posted on by
Reply

Akutne bolesti dišnog sustava vodeći su uzrok obolijevanja djece i zahtjeva za zdravstvenu zaštitu.

Akutne dišne bolesti glavni su uzrok obolijevanja djece i zahtj eva za zdravstvenu zaštitu. U svijetu godišnje od upala pluća i drugih dišnih bolesti umiru 4 milijuna djece. To su najčešće bolesti zbog kojih roditelji traže smjet liječnika. Potrebno je poznavati znakove ovih bolesti i postupke koje je moguće provesti bez stručne medicinske pomoći odnosno situacije kada je treba tražiti. Kakva je situacija u našoj zemlji s obzirom na znanje roditelja o ovim bolestima? Na žalost, više istraživanja o ovoj temi provedenih u našoj zemlji pokazalo je da roditelji nedovoljno znaju o osnovnim znakovima dišnih bolesti i mjerama koje bi trebali poduzeti.

Važno je poznavanje osnovnih simptoma dišnih bolesti kako bismo mogli razlikovati lakše od težih oblika bolesti.

Tjelesna temperatura

Promjena tjelesne temperature opći je simptom mnogobrojnih bolesti pa tako i bolesti dišnog sustava. Za mjerenje tjelesne temperature rabi se posebna traka i termometar. Trakom se temperatura mjeri na čelu ili ruci. Bolje je i točnije  mjerenje termometrom. Tradicionalno se rabi živin termometar kojim se tjelesna temperatura mjeri u debelom crijevu (obično kod male djece), pod pazuhom (kod veće djece) ili ispod jezika (ne preporučuje se kod djece, zbog mogućnosti da djeca pregrizu termometar), a posebnim termometrima mjeri se temperatura u uhu.

Tjelesna temperatura mjerena u debelom crijevu (rektalno):

36-37, stupnjeva C normalna tjelesna temperatura

38-39 stupnjeva C srednje visoka tjelesna temperatura iznad

39 stupnjeva C visoka tjelesna temperatura

Tjelesna temperatura može biti ispod 36 stupnjeva C. To stanje nazivamo pothlađenost (hipotermija) i znak je teške bolesti.

Simptomi dišnih bolesti:

• kašalj – potrebno je obratiti pozornost na početak, vrstu , trajanje i učestalost kašlja. Karakteristike samog kašlja pomažu postavljanju ispravne dijagnoze bolesti koja je kašalj izazvala. Je li kašalj počeo naglo iz punog zdravlja ili se razvija postepeno tijekom nekoliko dana; je li suh, podražaj an, naporan kašalj koji zamara dijete odnosno vlažan kašalj prilikom kojeg dij ete iskašljava ili guta ispljuvak; traje li kašalj nekoliko sati ili nekoliko dana pa čak i tjedana, kašlje li dij ete samo noću, preko cijelog dana pomalo ili u napadima. Sve su to podaci kojima treba obratiti pozornost.

• bol u ždrijelu i/ili uhu – često su takve boli povezane (istodobna infekcija ždrijela i uha). Manje dijete bol u uhu otkriva plačem, diranjem uha i bolnim jaukanjem na naš dodir uha.

• ubrzano i/ili otežano disanje – važan je element u procjeni bolesti djeteta. Ubrzano disanje nastaje zbog uznemirenosti i straha djeteta, nakon fizičke aktivnosti kao što je npr. trčanje, ali i u slučajevima teške bolesti dišnog sustava kada dolazi do nedostatka kisika uz povećanje koncentracije ugljičnog dioksida u krvi.

Broj udisaja ovisi o dobi djeteta.

Normalne vrijednosti frekvencije disanja u mirovanju (snu) jesu:

od rođenja do 2 mj. 50-60 udisaja na minutu

2-12 mj. oko 40 udisaja na minutu

predškolska dob oko 30 udisaja na minutu

školska dob oko 20 udisaja na minutu

Otežano disanje nastaje kod bolesti dišnih organa. Važno je razodjenuti dijete i pomno promatrati vidljive promjene kao što su uvlačenje donjeg dijela prsnog koša, međurebrenih prostora, područja žličice, jamice ispod vrata i natključnih jama pri udisaju. Često se javlja i širenje nosnica, klimanje glavicom i stenjanje.

• ubrzano bilo (puls) – broj otkucaja srca ovisi o dobi djeteta. Otkucaje dječjeg srca vrlo jednostavno roditelji mogu pratiti mjerenjem pulsa (bila). Puls se obično mjeri na unutrašnjoj strani podlaktice dolje na mjestu gdje žila kucavica prolazi uz palčanu kost. Može se mjeriti i na sredini vanjske strane vrata ili na sljepoočici. Normalne vrijednosti pulsa djeteta su:

novorođenačka dob 120- 140 otkucaja u minuti

dojenačka dob 100- 120 otkucaja u minuti

predškolska dob 80-100 otkucaja u minuti

školska dob 60-90 otkucaja u minuti

Veći broj otkucaja srca prisutan je kod povišene temperature, straha, uzbuđenja. Postoje stanja koja su praćena i nižim frekvencijama od normalnih.

+boja kože – uobičajeno je da dijete uz povišenu temperaturu bude crveno u licu, to ne treba zabrinjavati. Bljedilo ili sivilo kože vanjski su znakovi koji upozoravaju na težu bolest djeteta.

+plavičaste usne ili koža – upućuju na nedostatak kisika u krvi. Znak su teže dišne ili srčane bolesti.

+hladne okrajine (ruke, noge) uz visoku tjelesnu temperaturu – znak su preraspodjele cirkulacije u unutrašnje organe i mozak. Mogu upućivati na zataj enje cirkulacije – stanj e opasno za život.

+grčevi (konvulzije) – u neke djece mogu se javiti pri visokoj temperaturi, ali i bez nje. Očituju se grčevitim trzajevima u rukama i nogama, dijete obično gubi svijest, ima ukočen pogled, katkad i pjenu na ustima. Znak su povećane podražljivosti središnjega živčanog sustava.