Svaki pojedinac treba se pridržavati pravila osobne higijene. Mnoge zarazne bolesti su bolesti prljavih ruku i prenose se fekalno-oralnim putem (onečišćenje ruku i hrane izmetom). I u provođenju osobne higijene treba voditi računa o ograničenim količinama vode na Zemlji te potrošnju vode treba racionalizirati.

Pravila osobne higijene trebaju biti svakodnevna navika. Djecu od najranije dobi moramo učiti higijenski ispravnom ponašanju i tako im stvoriti tu naviku. Pranje ruku sapunom i vodom uklanja klice s ruku i tako sprječavamo ulazak mnogih klica u organizam. Posebice je važno pranje ruku nakon obavljanja nužde, prije uzimanja hrane i nakon pranja djeteta koje je obavilo nuždu. Treba prati ruke i nakon diranja životinja i prije priprave sirove hrane. Također je potrebno održavati čistoću čitavog tijela redovitim kupanjem. Zube treba prati najmanje dva puta na dan ispravnim četkanjem, i to ujutro i uvečer prije spavanja. Tako se sprječava pojava kod nas još jako raširene zubne bolesti – karijesa. Toaletne potrepštine kao sapun, pasta i četkica za zube, češalj itd. moraju biti dostupne da bi se mogle provoditi navedene mjere.

U provođenju osobne higijene treba biti svjestan činjenice da količina pitke vode nije neograničena te je potrošnju potrebno racionalizirati, npr. ne pustiti vodu da nepotrebno teče, a u nekim sredinama već su počeli upotrebom vode koja nije za piće u druge svrhe da bi se što više sačuvala pitka voda (npr. ispiranje nužnika morskom vodom).

Higijenski ispravna voda i higijenski nužnici pomažu sprječavanju širenja bolesti.

Sve manje količine pitke vode i sve veće količine otpadnih voda veliki su ekološki problem. Higijenski ispravna voda jedan je od osnovnih higijenskih preduvjeta zdravlja. Voda kao i ispravna dispozicija otpadnih tvari trebaju biti prioriteti svake sredine. Otežano je, a katkad i nemoguće, provoditi mjere osobne higijene ako nisu zadovoljene mjere opće higijene u zajednici. Ako nema opskrbe vodom putem vodovoda, treba rabiti bunare koji moraju biti kontrolirani i zaštićeni od eventualnih onečišćenja. Vodu prije upotrebe treba dobro prokuhati ako nismo sigurni u njezinu higijensku ispravnost. Otpadne tvari treba pravilno disponirati.

Ako ne postoji kanalizacija, nužno je graditi nužnike s pravilno građenom septičkom jamom. Na seoskim domaćinstvima važno je pravilno disponirati i feces životinja, tako da što manje onečišćuje okolinu, posebno izvore vode. Iako je Zemlja vodeni planet, količine pitke vode s u ograničene i mnogobrojne sredine već danas pate od nestašice vode. Trebamo biti sretni što u našoj domovini još imamo zdravih izvora pitke vode koju treba očuvati od svih mogućih organskih i anorganskih onečišćenja do kakvih dolazi nebrigom i nedovoljnom sviješću u industriji, prilikom raznih vrsta gradnje (npr. ceste), dispozicijom otpada (smetlišta, odlaganje radioaktivnog i drugih vrsta otpada) itd. Otpadne vode treba pročišćavati suvremenim sustavima i tek nakon toga ih pustiti u prirodu.

Hrani je potrebno obratiti posebnu pozornost.

Jedna narodna izreka kaže da smo ono što jedemo. Uzgoju i pripravi hrane treba posvetiti posebnu pozornost. Danas govorimo o zdravoj i prirodnoj hrani. Takvu hranu nije lako uzgojiti zbog sveopćeg onečišćenja tla, vode, zraka i dodatnih onečišćenja do kojih dolazi prilikom uzgoja hrane. Jedna od novijih potencijalnih opasnosti je hrana dobivena genetičkim manipulacijama (inženjeringom). Prilikom priprave hrane potrebno je temeljito kuhanje, a kod hrane koja se uzima sirova ispravno pranje. Time umanjujerno mogućnost da opasne klice ostanu u hrani. Ovisno o vrsti hranu treba ispravno čuvati u prikladnim posudama, po potrebi na hladnome mjestu (hladnjak) i nedostupno mogućim onečišćenjima od strane ljudi i životinja.

Smeće moramo reciklirati i higijenski odlagati.

Higijensko odlaganje smeća nužno je u očuvanju zdravlja i sprječavanju širenja bolesti. Promišljenom upotrebom svih dostignuća suvremene civilizacije smanjujemo i, količinu smeća i ukupnog onečišćavanja okoliša. Navest ćemo nekoliko primjera kako možemo pomoći prirodi:

• reciklažom svih otpadnih tvari koje se mogu reciklirati (papir, staklo , metali, plastika);
• kompostiranjem biološkog otpada;
• izgradnjom spalionica smeća za uništavanje nereciklirajućih materijala uz istodobno dobivanje energije od izgaranja.

U nerazvijenim sredinama u kojima nema organiziranog odvoženja smeća isto treba maksimalno reciklirati a ostatak zakapati. Prilikom kupnje treba obratiti pozornost i dati prednost proizvodima koji se nalaze u biorazgradivu pakovanju.

Suvremeni čovjek sve se više udaljava od prirode i nanosi joj štetu zanemarujući prednosti zdravog načina života i zdrave prehrane .

Suvremenim načinom života čovjek se udaljio od prirode i u mnogim segmentima ostavio negativan trag. Treba imati na umu da svatko svojim aktivnim djelovanjem može pomoći očuvanju prirode jer onečišćenja nastaju i našom vlastitom svakodnevnom aktivnošću, a ne samo djelovanjem nekog drugog, npr. velike industrije. Način grijanja u kućanstvu, kupovanje proizvoda koji štite ozon primjeri su aktivnosti kojima možemo djelovati na onečišćenje zraka i promjene klime. Svakodnevno smo svjedoci nekontrolirane sječe šuma koja dovodi do erozije tla i nestanka biljnih i životinjskih vrsta. Šume su nam važne i kao pročiščivaći zraka i proizvođači kisika nužnog za život svim bićima. Osim toga, šume nas štite i od buke prometnica i industrije i uljepšavaju krajolik.

Vrlo često i sami sudjelujemo u uništavanju zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. U želji za povećanjem proizvodnje hrane pošto-poto čovjek iscrpljuje i isušuje tlo prekomjernom obradom te unosi previše kemijskih zaštitnih sredstava i koncentriranih gnojiva, a to ostavlja trajne posljedice na tlo i podzemne vode. Suvremeni način života iziskuje izgradnju velikih naselja i brzih prometnica koje svojom bukom i izgledom narušavaju prirodu i zdrav život stanovništva. Mnoga tehnička postrojenja izgrađena su bez vođenja računa o zaštiti okoliša i ljudi.