Majka se preplašila i otpustila Milku. No, kako joj je njena pomoć nedostajala odlučila je potražiti novu sluškinju, Anđelku. Kečkica je nije voljela, nisu se dobro slagale i htjela je natrag Milku. Majka nije imala drugog izbora, nego da je ponovo zaposli. Svi su bili zadovoljni s njom, a i pradjed se pomirio s tim da Milku vole i dobro radi.
Ubrzo zatim, pradjed je umro i oporukom ostavio svo svoje bogatstvo baki u Americi. Majka je znala da ništa ne mora očekivati od njega, nije još ništa ostavio. Međutim, baka se njegovog zemljišta i vile odrekla pa je sve ipak na kraju pripalo majci. Majka je ponovo zatrudnjela. Počele su se radovati novom početku, nakon sinove i pradjedove smrti. No, tada se razboljela i majka. Kečkica je morala otići k rođakinji jer je majci trebao mir kako bi trudnoća, a kasnije i porod prošli dobro. Nakon nekoliko mjeseci, rodio se maleni Zdravko. Porod je bio težak te nažalost, majka nije preživjela. Zbog neimaštine, Zdravko je bio poslan Milkinim roditeljima.
Milka i Kečkica često su ga posjećivale. Za vrijeme jednog posjeta došla im je poruka u kojoj je bilo rečeno da je otac bolestan. Navodno se razbolio od sušice i nema velike nade da će preživjeti. Kuću je prodao na dražbi, a kad su se vratile u Zagreb otišle su k njemu. Vidjelo se da je jako bolestan i da će uskoro umrijeti. To se i dogodilo nakon samo nekoliko dana. Milka je preuzela brigu nad Kečkicom, a Zdravko je ostao u Zagorju kod njenih roditelja.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: ljeto, zima
Mjesto radnje: Zagreb, Zagorje
Bilješka o autoru
Blanka Dovjak Matković rođena je u Zagrebu 7. prosinca 1920. godine. U Zagrebu je završila osnovnu i srednju školu. Već u srednjoj školi objavljuje pjesme i prozu, a sa samo osamnaest godina izdaje prvu zbirku pjesama ”Od protuletja do zime” iz 1938. godine.
Zbog problema u obitelji, nije pisala punih trideset godina. Tada, 1970. godine počinje pisati većinom priče za djecu te kajkavske pjesme. 1987. godine izlazi njen prvi roman ”Zagrebačka priča”. Objavljivala je i razne slikovnice koje su bile prevedene na ruski i njemački jezik.
Pisala je pjesme na kajkavskom jeziku, no nije po tome postala poznata. Upravo su je njene priče za djecu proslavile i učinile jednom od najzanimljivijih dječjih spisateljica tog doba. Umrla je u svom rodnom gradu 6. ožujka 1993. godine.