Zagrebačka priča, Blanka Dovjak Matković

Kečkica je oduvijek željela sestru zato je posebno radovala kad je majka objavila da je ponovo trudna. Dotad je Kečkica bila jedinica koja je dobivala sve što je poželjela. Kako je dijete bilo na putu, majka je zaključila kako bi trebali imati sluškinju da joj malo pomogne u kući.Njezin je muž, Kečkčin otac otišao u Zagorje i tamo našao Milku, simpatičnu djevojku koja je jedva čekala početi raditi. Lijepo se brinula za djecu te se odlično s njima slagala. Prihvatili su je i majka je bila zadovoljna kako radi. Ubrzo se Borek razbolio. Majka ga nije htjela ostaviti u bolnici te su ga njegovali kod kuće. Boreku su dijagnosticirali meningitis i on ubrzo umire. Pradjed, koji ionako nije volio Milku rekao je majci da se meningitis dobije ako se voda zadrži u ušima. Milka je obično kupala djecu te je pradjed bio siguran da će je se tako rješiti.

Majka se preplašila i otpustila Milku. No, kako joj je njena pomoć nedostajala odlučila je potražiti novu sluškinju, Anđelku. Kečkica je nije voljela, nisu se dobro slagale i htjela je natrag Milku. Majka nije imala drugog izbora, nego da je ponovo zaposli. Svi su bili zadovoljni s njom, a i pradjed se pomirio s tim da Milku vole i dobro radi.

Ubrzo zatim, pradjed je umro i oporukom ostavio svo svoje bogatstvo baki u Americi. Majka je znala da ništa ne mora očekivati od njega, nije još ništa ostavio. Međutim, baka se njegovog zemljišta i vile odrekla pa je sve ipak na kraju pripalo majci. Majka je ponovo zatrudnjela. Počele su se radovati novom početku, nakon sinove i pradjedove smrti. No, tada se razboljela i majka. Kečkica je morala otići k rođakinji jer je majci trebao mir kako bi trudnoća, a kasnije i porod prošli dobro. Nakon nekoliko mjeseci, rodio se maleni Zdravko. Porod je bio težak te nažalost, majka nije preživjela. Zbog neimaštine, Zdravko je bio poslan Milkinim roditeljima.

Milka i Kečkica često su ga posjećivale. Za vrijeme jednog posjeta došla im je poruka u kojoj je bilo rečeno da je otac bolestan. Navodno se razbolio od sušice i nema velike nade da će preživjeti. Kuću je prodao na dražbi, a kad su se vratile u Zagreb otišle su k njemu. Vidjelo se da je jako bolestan i da će uskoro umrijeti. To se i dogodilo nakon samo nekoliko dana. Milka je preuzela brigu nad Kečkicom, a Zdravko je ostao u Zagorju kod njenih roditelja.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: ljeto, zima

Mjesto radnje: Zagreb, Zagorje

Bilješka o autoru

Blanka Dovjak Matković rođena je u Zagrebu 7. prosinca 1920. godine. U Zagrebu je završila osnovnu i srednju školu. Već u srednjoj školi objavljuje pjesme i prozu, a sa samo osamnaest godina izdaje prvu zbirku pjesama ”Od protuletja do zime” iz 1938. godine.

Zbog problema u obitelji, nije pisala punih trideset godina. Tada, 1970. godine počinje pisati većinom priče za djecu te kajkavske pjesme. 1987. godine izlazi njen prvi roman ”Zagrebačka priča”. Objavljivala je i razne slikovnice koje su bile prevedene na ruski i njemački jezik.

Pisala je pjesme na kajkavskom jeziku, no nije po tome postala poznata. Upravo su je njene priče za djecu proslavile i učinile jednom od najzanimljivijih dječjih spisateljica tog doba. Umrla je u svom rodnom gradu 6. ožujka 1993. godine.