Junaci Pavlove ulice, Ferenc Molnar

lektire

Roman je objavljen 1907. godine, dok se radnja odvija 1889. godine kada je autor imao svega jedanaest godina. Može se pretpostaviti da je stoga opisivao dio svog djetinjstva. Radnja se odvija u glavnom gradu Mađarske, Budimpešti.

Dječaci željni igre željeli su obraniti svoj grund od druge družine. Organizirali su se u malu vojsku i odlučili se suprotstvaiti snažnim dječacima, a među njima se posebno ističe dječak Nemeček koji predstavlja pravog prijatelja spremnog na borbu. Naposljetku obolijeva od upale pluća koja se u tadašnje vrijeme nije mogla liječiti i umire.

Roman je to o prijateljstvu, s tragičnim završetkom.

Kratak sadržaj

U Pavlovoj ulici okupljali su se budimpeštanski dječaci Barabaš, Čele, Čengej, Čonakoš, Gereb, Kolnai, Lesik, Rihter, Vajs, Boka i Nemeček. Dane su voljeli provoditi na grundu (gradilištu) gdje su se igrali i zabavljali. Grund je bio unajmljen od parne pilane pa su se na jednom djelu nalazile velike drvene kocke koje su činile pravi mali labirint dok je u nastavku gradilišta sve bilo prazno. Bilo je to idealno mjesto za cjelodnevnu igru.

Dječaci su bili u školi u prirodoslovnom kabinetu. Odjedanput je kabinetom počeo kotrljati papirić na kojem pisalo da će se u poslijepodnevnim satima birati predsjednik grunda.

Začulo se školsko zvono, a dječak Nemeček sav uznemiren dojavio je pavlouličancima kako su braća blizanci iz suparničke družine “Crvene košulje” u muzejskom vrtu oteli njihove pikule. Junaci su bili ogorčeni i smatrali to neprikosnovenim.

Mali Nemeček je prvi stigao na poslijepodnevnu skupštinu. Dječaci su bili organizirani kao mala vojska i među njima je vladao red i disciplina. Uvijek su se držali dogovora, a kako je Meček bio krhak dječak on je bio običan vojnik u družini.

Jednom su prilikom dječaci izgradili utvrdu na grundu, a kada se Nemeček tamo prešetavao začuo je lavež psa Hektora što ga je uznemirilo. Iako ga je bilo strah, Nemeček je skupio hrabrost i provjerio što se događa među cjepanicama. I eto iznenađenja. Ugledao je dječaka Ferija iz družine “Crvene košulje” i pobjegao glavom bez obzira. Sve je ispričao svojim prijateljima ali mu oni nisu baš vjerovali. Kada su uočili da je crveno-zelena zastava s utvrde nestala, shvatili su da Nemeček govori istinu i da im je objavljen rat od strane protivničke družine.

Bilo je to vrijeme za biranje predsjednika kojeg će svi slušati prilokom borbe s protivnicima. Održali su tajno glasovanje. Jedanaest glasova dobio je Boka, a ostala tri Gereb. No, Boka predloži da posjete crvenokošuljaše kako bi im pokazali da se ni oni ne boje.

Ubrzo su smislili plan napada. prvi korak je bio otići u botanički vrt i ostaviti poruku crvenokošuljašima na kojoj će pisati kako su ovdje bili dečki iz Pavlove ulice. Boka je ipak bio zabrinut jer Gereb nije prisustvovao u tome.

Krenuli su tako Nemeček, Čonakoš i Boka prema protivničkoj utvrdi smještenoj u botaničkom vrtu. Sa sobom su imali kazališni dalekozor uz pomoć kojeg su vidjeli što se tamo događa. Morali su nabaviti i mali čamac s kojim bi doplovili do utvrde jer su na mostu crvenokošuljaši držali stražu. Kada se Nemeček krenuo ukrcavati u čamac, poskliznuo se i pao u hladnu vodu. Ipak, uspjeli su doći do otočića i tamo ugledali Gereba. On je protivnicima prenosio sve informacije i izdao svoju družinu. Nemeček je bio razočaran njegovim činom i od boli briznuo u plač.

Crvenokošuljaši su se u jednom trenu udaljili i to je bila prilika da Boka ostavi poruku. Oni su je brzo otkrili i krenuli u potjeru. Boka, Čonakoš i Nemeček su se brzo pritajili u stakleniku. Nemečeku su prijatelji rekli neka se sakrije u bazen sa zlatnim ribicama, što je učinio. Uskoro su pobjegli preko ograde vrta i odahnuli.

Idućeg dana profesor Rac vadi papirić iz džepa i proziva dječake neka dođu k njemu na razgovor. Tako su Rihter, Čele, Kolnai, Barabaš, Lesik i Nemeček morali priznati profesoru Racu kako skidaju kit i žvakanjem ga održavaju vlažnim. Čast udruge sačuvao je Nemeček jer je s novog prozora sastrugao kit za vrijeme ispitivanja. Sazvali su novu skupštinu na grundu.

Dok je trajala skupština, Nemeček je primjetio kako Gereb odlazi posjetiti čuvara Slovaka koji je čuvao pilanu. Ostali dječaci nisu znali što su on i Boka vidjeli u botaničkom vrtu pa je Nemečeka dodatno zanimalo zašto Gereb posjećuje čuvara. Odšuljao se na krov daščare i prisluškivao Gerebov razgovor. Ovaj je molio čuvara da otjera junake s grunda i zauzvrat mu nudio cigarete.

Kada je to Nemeček čuo, otrčao je Boki kako bi mu sve ispričao, dok su dječaci iz kit-udruge pomislili kako je kukavica i izdajnik što na takav način napušta skupštinu.

Nakon dva dana, crvenokošuljaši su smišljali plan kako da stjeraju pavlouličance s grunda. Gereb je rekao Feri Aču da za time možda neće ni biti potrebe jer je podmitio čuvara, ali Feri Ač se samo razbijesnio kada je to čuo. Smatrao je kako to nije fer jer on voli pravu i poštenu borbu. Gereb je izjavio za pavlouličance da su kukavice, dok se nije pojavio Nemeček. Bio je skriven u krošnji stabla, a Feri Ač je cijenio njegovu hrabrost i ponudio mu da se pridruži crvenokošuljašima, što je Nemeček odbio.

Feri Ač mu nije željeo nauditi već je naredio neka ga okupaju u jezeru. Nemeček je već bio prehlađen od prijašnjih nevolja koje su se dogodile. Dok se voda cijedila s njega krenuo je pričati o pravdi, poštenju i vjernosti nakon čega su svi utihnuli. Krenuo je prema kući i nitko ga nije zaustavljao.

Idućeg dana dječaci su se uputili prema grundu, a tamo ih je dočekao Bokin proglas kako je grund u opasnosti. Morali su biti spremni u svakom trenutku obraniti grund. Boka im je rekao kako će ih vjerojatno crvenokošuljaši napasti već sutra prema Nemečekovim riječima. Boka je donio odluku kako će mu Nemeček biti pobočnik s čime se nisu složili dječaci iz kit-udruge. Ali Nemeček je tada sve objasnio Boki i objasnio razlog izbacivanja iz kit-udruge.

Dječaci su bili spremni za borbu. Uredili su utvrde, odredili posadu i zapovjednikei pripremili pješčane bombe za napad. U to se pojavljuje Gereb. Tražio je oprost od cijele družine, ali Boka ga je teška srca odbio. Ali malo kasnije se na grundu pojavio i njegov otac. Zahtjevao je od dječaka neka dokažu da je Gereb izdajnik. Istinu je najviše tražio od Nemečeka, ali kako je ovaj bio sav bolestan od silnog kupanja u vodi, rekao je kako Gereb nije izdajnik.

Nemečeka je uhvatila groznica. Boka ga je dovukao do kuće i shvatio da ovaj već polako halucinira. Suze su mu se pojavile u očima.

U iščekivanju napada crvenokošuljaša na grundu se pojavila sluškinja Gerebovih s pismom u rukama. Pismo je bilo namijenjeno Boki u kojemu je Gereb napisao kako mu je otac kupio knjigu Julesa Verna s obzirom da nitko nije dokazao njegovu izdaju. U znak zahvale knjigu je darovao Nemečeku. U pismu je također napisao kako je borba odgođena za sutradan i da crvenokošuljaši spremaju ratno lukavstvo. Gereb je to saznao na isti način kao Nemeček. Sve je prisluškivao iz krošnje drveta i opet zamolio dječake neka ga prime natrag pa makar kao vojnika.

Nakon što je Boka pročitao pismo i shvatio kako je ovoga puta Gereb u potpunosti iskren, zajdeno s dječacima je odlučio neka im se vrati. Gereb je bio presretan.

Stražari su pomislili kako će ih napasti crvenokošuljaši, no pojavili su se braća Pastori i Sebenič i došli dogovoriti pravila borbe nakon čega su krenuli prema Nemečekovoj kući. Tražili su ga oprost za kupanje u jezeru i prenijeli pozdrave Ferija Ača.

Na prekrasan proljetni dan održala se bitka između crvenokošuljaša i pavlouličanaca. Sve je krenulo prema dogovorenim pravilima. Pavlouličanci su uspjeli crvenokošuljaše doguradti do daščare gdje su ih zatvorili, ali drugi dio vojske predvođen Feri Ačem ih je iznenadio. Krenula je žestoka borba, takva da su se dječaci počeli međusobno tuči. Kada je drugi dio vojske stigao do daščare da oslobodi svoje zatočene vojnike, Nemeček je iznenada napao Ferija Ača. Od silnog uzbuđenja je se onesvijestio. Crvenokošuljaši nisu znali što dalje, a pavlouličanci su iskoristili priliku i zgurali ih sa grunda.

Dječaci su brzo podigli Nemečeka s tla da provjere u kakvom je stanju. Rekao im je kako nije mogao propustiti borbu bez obzira na zdravstveno stanje i halucinacije. Dotrčala je njegova majka i dovela ga kući. Dječaci su otpratili majku i Nemečeka do kuće, a na ulici je ostao samo Boka. Bio je tužan zbog vojnika Nemečeka i pretpostavio kakav će biti njegov kraj.

Boku je nešto steglo oko srca. Feri Ač je također dojurio vidjeti u kakvom je stanju Nemeček. Obojica su bili zabrinuti.
Boka ga je sutradan posjetio i rekao mu da je Feri Ač bio pred njegovom kućom, na što je Nemeček bio izrazito ponosan. Svi su bili svjesni kako Nemečeku nema spasa, i dječaci iz kit-udruge, i pavlouličanci i Nemečekovi roditelji. Nemeček je počeo još više halucinirati, počeo je vikati i bodriti svoje prijatelje u borbi naposljetku izdahnuo.

Boka više nije imao volje za učenjem. Hodao je po ulici i stigao do grunda. Shvatio je da se tamo nešto događa. Čuvar mu je rekao kako će se ovdje graditi trokatnica. U tom trenu se zapitao je li toliko junaštvo bilo uzalud. Tada je shvatio što je uistinu život.

Ferenc Molnar biografija

Zovem se Lara i jedna sam od začetnica portala koji upravo čitate - Savjetnica. Diplomirala sam poduzetnički management na Vernu u Zagrebu. Ne volim toliko pisati, koliko zbog svoje djece volim priče za djecu. Volim putovati, a podjednako uživam u izlascima i svom poslu. U životu me vesele male stvari i obitelj, koja za mene ima veliki značaj. Profesionalno se bavim digitalnim marketingom i online poslovanjem više od 10 godina.