CIJEPLJENJE. Najsigurnij a je i najjednostavnija metoda zaštite od nekih zaraznih bolesti aktivna imunizacija ili cijepljenje . Tako je obavezno : cijepljenje protiv tuberkuloze , difterije, hripavca, tetanusa, dječje paralize, ospica, mumpsa, crvenka te velikih boginja. Protiv tih bolesti dijete se mora cijepiti već u prvoj godini života. Danas se već cijepe i školska djeca protiv gripe, rubeole , mumpsa i drugih bolesti samo u određenim situacijama. Zaštita stečena cijepljenjem u prvoj godini života ne traje cijelog života već se djeca u određenim vremenskim razmacima moraju ponovo cijepiti. Isto tako nema stopostotne sigurnosti da cijepljeno dijete neće oboljeti od bolesti protiv koje je cijepljeno, ali je sigurno da će, ako oboli, bolest biti mnogo lakša i prije će ozdraviti. Strah od cijepljenja koji se javlja u veće djece može se ublažiti tako da se dijete pripremi za cijepljenje , da mu se rastumači što će se s njime raditi i zašto je potrebno da se cijepi. Osim toga, da bi se dijete manje bojalo, treba ga već odmalena tako odgajati da u liječniku i medicinskoj sestri vidi osobe koje ga vole i koje se brinu da ono bude zdravo. Na žalost, događa se da se djeca plaše liječnikom i da im se prijeti da će – ako ne budu dobri – dobiti injekciju.
HIGIJENSKE NAVIKE . Stvaranje higijenskih navika započinje od rođenja djeteta. Dojenče već prvih dana života, ako se njeguje, počinje prihvaćati navike o čistoći, pa ie vrlo važno da i njegova okolina bude čista, to je soba, zipka, odjeća i sve s čime ono dolazi u dodir. Kad dijete navrši prvu godinu života, tj . kad prohoda i kad dolazi u kontakt s okolinom, počinje sve više svoje zdravlje izlagati opasnosti. To je vrijeme kad ga treba početi učiti da samo čuva svoje zdravlje i stječe osnovne higijenske navike .
