Zdravo dojenče spava dugo i duboko. Prvih mjeseci spava gotovo čitav dan, a dužina tog spavanja opada u toku njegova razvoja, te na kraju godine traje oko 14 sati na dan. Prvih nekoliko tjedana novorođenče je budno samo 2-3 sata u 24 sata, toliko koliko je potrebno da bude nahranjeno i presvučeno. Zato ga po mogućnosti hranite i kupajte uvijek u isto vrijeme, što će koristiti njegovu zdravlju i razvitku, a vama će olakšati brigu i posao oko djeteta.
Važno je da dijete ide spavati uvijek u isto vrijeme. Nekad su dojenče ljuljali u kolijevci da bi što prije zaspalo. To je loša navika koju apsolutno treba odbaciti. Ako dojenče zaplače, pustite neka se isplače . Kad ste uvjereni da je vaše dojenče prije spavanja uredno okupano i nahranjeno, da ga ne stišće odjeća ili da nema nekih drugih smetnji, neka vas ne uznemiruje njegov plač. Ako, međutim, imate osjećaj da su nastale neke promjene u njegovu zdravlju, pa stoga plače, provjerite to i po potrebi pozovite liječnika.
Do početka 7. mjeseca života naviknite dojenče da prospava cijelu noć bez buđenja. Osim toga, bit će potrebno da spava po danu još 3-4 sata. Ne budite ga, osim kad je vrijeme dojenja, a i tada vrlo blago. Ne dajte mu sisati u bilo koje vrijeme da biste ga na taj način uspavali, jer ćete time pokvariti redoslijed nj e gove prehrane. Teškoće oko sna dj eteta obično se javljaju u doba njegovih prvih koraka. Te teškoće javljaju se i prema tome kako dijete leži za vrijeme sna. Često se kao uzrok nesanice djetetu javlja i nicanje prvih zubića, što kod nekog djeteta izaziva grozničavo stanje. Zatim neurednost sna mogu izazvati i lakši traumatizmi (vakcinacija ili kirurške intervencije) ili pak promjena u režimu prehrane koju dijete ne podnosi.
San djeteta može biti prve godine poremećen i smetnjama u probavi ili mokrenju u snu. Ono reagira ponekad i na svaku najmanju promjenu u režimu njege, ishrane, a i strah izazvan nekim iznenađenjem može također otežati san djeteta.
KAD SE DIJETE BUDI? Neka se djeca bude začas, druga pomalo i nisu odmah »prisutna «, dok su neka nakon buđenja plačljiva i neraspoložena. Te su razlike normalne i stvar su temperamenta. Beba se obično budi sama od sebe , najčešće plačem, jer je gladna. Drugoj je djeci potrebno da se protegnu, da se bude pomalo, i nisu odmah »prisutna« . Ima mališana koji se bude loše raspoloženi, koji dugo plaču i još dosta vremena nakon buđenja bivaju plačljiva. Te su razlike normalne i veoma uočljive.
