Ima djece , koja se vladaju tako kao da sve mora biti kako oni žele. Za takvo dijete kažemo da je razmaženo i sebično. Sve što želi, uporno traži, ne obazirući se na druge. Ako na stolu vidi kolač, prvo ga mora uzeti. Dijete je grubo i drsko, u prvom redu prema roditeljima, pa zatim prema prijateljima i ostalima. Bezobzirno se upliće u razgovor drugih, ono uvijek želi biti u središtu pažnje, prigovore li mu, tada drsko odgovara.
Roditelji su tome djetetu sve dopuštali. Dječji su zahtjevi rasli, i u njega se razvilo shvaćanje da je na svijetu samo zato da mu drugi ugađaju. Nekad je uzrok takvoj razmaženosti svađa i razmirica između roditelja, koji svaki na svoj način ispoljava nježnost prema djetetu, a dijete to iskorištava i postaje sebično. Takvo dijete ne shvaća radosti i boli drugog djeteta, ravnodušno je prema drugima, a često i bezobzirno.
Osnovno je da roditelj i nauče dijete da zna što smije a što ne smije. Roditelji ne smiju udovoljavati svakoj želji djeteta ; neopravdane želje i zahtjeve moraju odlučno odbiti. Razmažena djeca teško se snalaze u životu. Drugoj djeci nameću svoju volju, pa kad u tome ne uspiju, dolaze u sukob s njom, povlače se iz društva, i vršnjaci ih ne podnose. Takva djeca često postaju asocijalna.
