Roditelj i zaboravljaju da djeca od njih uče, pa ne paze na svoje postupke. Djeci postavljaju zahtjeve , a sami rade suprotno od toga. Govore im kako se moraju držati higijenskih navika, a sami to ne čine, govore im kako je ružno psovati, a sami psuju, ili da je varanje i prevara ružno, a oni to čine.
Djeca, međutim, ne slušaju što roditelji govore, nego gledaj u što roditelji rade, jer su djeca po prirodi veliki imitatori. Djevojčica se igra kuhanja, kako radi majka, oblači i presvlači svoju lutku poput majke. Lutku miluje ili grdi, kao što majka čini s njome.
U svemu se odražava ponašanje starijih. Dijete je bez životnog iskustva, nesposobno da razlikuje dobro od zla, pa oponaša sve navike svojih roditelja, vršnjaka s kojima se druži, odraslih koje susreće, primjere koje gleda na televiziji ili događaje koje je pročitalo u nekoj knjizi i sl. Ono se odnosi prema ljudima onako kako se odnose i ostali oko njega. Ne zaboravimo da je dijete veliki imitator.
