Najidealnije bi bilo sobne biljke zalijevati kišnicom, što je u gradu gotovo nemoguće. Zato ćemo ga morati zalijevati prokuhanom vodom ili u vodu staviti nešto treseta, pa pustiti da stoji 24 sata. Zatim čistu vodu odlijemo i upotrijebimo za zalijevanje. Možemo se snaći i tako da 1 -2 puta u tjednu vodi za zalijevanje dodamo, na 1 l vode, na vršku noža nešto umjetnog gnojiva. Tako moramo zalijevati gotovo sve sobno bilje. Izuzetak čine kaktusi, osim lisnih kaktusa, zatim kampanula ili sobni zvončić, cinerarija i sansiviera, koje podnose vodu iz vodovoda.
TRI PRAVILA ZA ZALIJEVANJE BILJA.
Prvo, ne smijemo zalijevati tako, da cvjetni lonac neprestano stoji u podlošku ili u ukrasnom loncu punom vode; drugo, zalijevat ćemo po mogućnosti kišnicom, a ako je nemamo, treba kako smo rekli tj . nekim sredstvom smekšati tvrdu vapnenu vodu iz vodovoda; treće, zalijevat ćemo uvijek odstajalom vodom koja mora imati bar temperaturu prostorije u kojoj se bilje nalazi, a još je bolje ako je nešto toplija. Zalijevanje hladnom vodom i ljeti i zimi biljkama škodi.
Uz malo pažnje, koja će nam s vremenom prijeći u naviku, lako ćemo zadovoljiti drugi i treći zahtjev ali pogoditi pravi čas kad biljku moramo zaliti, ostat će dulje vremena za svakog uzgajatelja otvoreno pitanje. Da to ustanovimo, nije dovoljno uvijek opipati samo površinu zemlje u loncu. Naime, može se dogoditi da je zemlja u dubini lonca vlažna, a samo gornji sloj, zbog topline i suhog zraka u sobi, suh.
Obratno, ako često samo površinu zalijevamo, bit će nam površina zemlje tamna i vlažna, a ostala zemlja potpuno suha. Većina sobnog bilja najbolje uspijeva kad je zemlja u cvjetnom loncu umjereno vlažna. To je naročito teško postići zimi, kad je zrak u loženim sobama vrlo suh, a pogotovo ako se sobe griju centralnim grijanjem, pa se kroz porozne lonce brzo isparuje vlaga iz zemlje.
Mnoge osjetljive biljke stradaju zbog suhe zemlje, a uzgajači, u želji da to spriječe, zalijevaju ih previše, pa im često korijenje sagnjije zbog preobilne vlage. Naglo isparivanje možemo donekle spriječiti ako lonce sa sobnim biljem metnemo u veće lonce pune treseta, pa zalijevamo indirektno, tj . samo treset.
Ako nam se dogodi da nam se zbog propusta u zalijevanju koja sobna biljka osuši, stavit ćemo je u kupku, tj . u veću posudu punu vode i ostaviti je u njoj dotle, dok se zemlja ne natopi, a to traje obično preko noći.
U KOJE DOBA ZALIJEVAMO BILJKE
Nije svejedno u koje doba dana zalijevamo sobne biljke. Zimi je najbolje zalijevati ujutro, da se do večeri zemlja malo osuši, a za toplih ljetnih dana treba paziti da se bilje u kući ili u vrtu, na balkonu ili terasi nikad ne zalijeva za najjačeg podnevnog sunca. Najbolje je zalijevati ujutro, a po potrebi i uveče.
VAŽNO JE BILJKE PRSKATI.
Većinu sobnog bilja treba redovito prskati, naročito zimi kad je zrak u sobi zbog topline suh, no i za toplih ljetnih dana, biljkama će dobro doći ova vrsta osvježenja. Tropske biljke, naučene na vlagu tropskih prašuma, moramo češće prskati toplom vodom. Isto tako treba redovito prskati kaktuse i ostale sukulente u doba rasta, jer je to u njihovoj dalekoj domovini vrijeme kiša. Prskati treba uvijek prije podne, osim u izgrađenom cvjetnom prozoru. Veće otporne biljke možemo staviti u kadu i oprati ih tušom. A sve sobne biljke možemo ljeti iznijeti na toplu ljetnu kišu. U vrijeme cvatnje biljke ne prskamo, da ne oštetimo cvijet. Nekim sobnim biljkama, kao afričkim ljubičicama, gloksinijama, begonijama- reks i sl. , ne smijemo vlažiti lišće jer dobije mrlje, pa biljke izgledaju bolesne i neugledne.
ZALIJEVANJE ZA VRIJEME GODIŠNJEG ODMORA
Još jedan problem muči svakog uzgajatelja sobnog bilja, a to je zalijevanje bilja za vrijeme godišnjeg odmora, ako otputuje na dulje vrijeme. Za nekoliko dana možemo našim sobnim biljkama osigurati potrebnu vlagu tako da ih metnemo u kadu u koju pustimo malo vode. Biljke složimo tako da do njih ne dopire sunce, ako kupaonica ima prozor na sunčanoj strani.
Možemo i prije odlaska bilje zaliti, a onda zemlju u loncu pokrijemo vlažnom mahovinom ili lonac sa zaljevenom biljkom stavimo u veći lonac pun vlažne mahovine ili treseta. Može se u rupu za odvod vode na loncu utaknuti i stijenj, pa onda biljka putem njega siše vodu iz podloška.
U doba najbujnijeg rasta i cvjetanja sve biljke, osobito one s mnogo lišća i cvjetova, trebaju puno vode, a neke treba zalijevati i dva do tri puta na dan, npr. azaleje, hortenzije i sl.
Biljke sa slabim korijenom i kožnatim lišćem, s dlačicama ili bodljikama, kao što su kaktusi i ostali sukulenti, sansevijerije i sl. , ne trebaju toliko vode, premda ih ljeti moramo obilnije zalijevati nego zimi. Neke pak sobne biljke, kao npr. kala, ciperus, filodendron, adiantum, kokosova palma, traže da im u podlošku stalno stoji voda.
MIROVANJE.
Pri zalijevanju moramo uvijek paziti na doba mirovanja pojedinih vrsta sobnog bilja. Ako želimo da nam se biljke normalno razvijaju i redovito svake godine cvate, treba za vrijeme mirovanja obustaviti zalijevanje, odnosno, svesti ga na najmanju mjeru, već prema uputama za pojedine vrste.
