Život je nepredvidljiv i zna nas iznenaditi ugodno, ali i neugodno. Nekad se nađemo i u ovim potonjim situacijama, a stvari na koje najmanje možemo utjecati su zdravlje. Što kada nam bliska osoba ima ozbiljnijih problema sa zdravljem?
Prva reakcija je sigurno identična kod svih ljudi kojima se bliska osoba razboli; tuga pomiješana s bijesom. Nakon što prihvatimo situaciju, javlja se osjećaj nemoći jer ne znamo što bismo trebali napraviti za tu osobu. Nemamo čarobni štapić da je na brzinu ozdravimo, ali možemo pomoći i više nego što mislimo svojom prisutnošću.
Mnogi ljudi koji ne znaju kako bi trebali reagirati ukoliko im je bolesna bliska osoba iz obitelji, partner, prijatelj učine nešto najgore i to nesvjesno. Udalje se od bolesne osobe iz razloga jer nemaju što pametno reći i učiniti pa misle ako puste tu osobu na miru da su joj zapravo pomogli. To je pogrešno i koliko god se nekad beskorisno osjećali, sve smo samo ne beskorisni! Naš topao pogled, topla riječ, sama naša blizina znače puno!
Ipak, postoji jedna jedina situacija kada bismo ipak trebali izbjeći susret s osobom koja je bolesna, a to je kada smo deprimirani njezinim stanjem i jednostavno nemamo snage reći joj nešto ohrabrujuće. Tada je bolje preskočiti susret s njom jer će ona shvatiti da nešto nije u redu i time ćemo joj naštetiti. Stoga, skupimo snagu taj jedan dan, i drugi dan naoružani optimizmom krenimo biti uz osobu koja nas treba!
Budimo uz bolesnu osobu što više možemo, dajmo joj snagu i nadu kada i za to nema nekih objektivnih razloga jer snaga voljeradi čuda! Naravno, ako imamo načina da pomognemo u liječenju, preporukom liječnika ili preparata za koji provjereno znamo da djeluje, naša pomoć je time veća.
Problem zna biti i tema razgovora s bolesnom osobom. Dok je nama glupo pričati joj o običnim, svakodnevnim stvarima, vjerujte ona to želi slušati. Dovoljno joj je pitanja i priča o zdravlju, i svakom glupom pričom o našem poslu, gužvi u prometu, zajedničkim prijateljima, ona se osjeća živom i zdravom i zaboravlja na svoje stanje barem na jednu sekundu. A to nije sitnica, to je velika stvar.
Nekad je dovoljno i šutjeti i biti tu, ne sažaljivo gledati u nju jer joj time činimo gore, nego gledati je kao i prije koliko god to teško bilo. Ako razmišljamo da joj pomažemo ako se ponašamo što normalnije, sigurno će nam uspjeti tako se i ponašati. A što se ona osjeća normalnije, to će joj se i vraćati snaga, a to je najveća stvar koju možemo dati oslabljenoj bolesnoj osobi. Snagu!
Stoga ne brinimo o tome je li nešto glupo, ne ustručavajmo se pred osobom koju volimo i koju tako dobro znamo. Ona je ista naša kao i uvijek, samo smo joj sad potrebniji nego što i sami mislimo! Samim time što joj pružamo ruku i nasmijemo je, napravili smo veliki posao.
Prijatelji se poznaju u nevolji, a kad nevolja prođe, budimo sigurni, spone koje nas vežu bit će čvršće nego ikada.
Autor: Tajana, Foto: Robert Kneschke/Shutterstock