Selidba obitelji može biti stresna za svakoga člana. Stariji će nekako prihvatiti činjenicu da su u novoj sredini, ali djeci to može pasti prilično traumatično. Moraju promijeniti školu, naći nove prijatelje, aktivnosti, a sve to nije nimalo jednostavno. Pogotovo ako imate dijete koje je u osjetljivim tinejdžerskim godinama.
Osjećaj koji će se javiti kod vašeg djeteta u novoj sredini je usamljenost. Bez obzira radi li se o djetetu koje je društveno i komunikativno ili pak o onome koje ne treba veliko, bučno društvo da se osjeća dobro, autsajderski osjećaj u ovom slučaju će se neminovno javiti kod svakoga.
Ako nema s kim ići u školu, pojesti sendvič i popiti kavu za vrijeme odmora, ako nema s kim podijeliti tisuću sitnica koje čine svakodnevicu niti planirati vikende – onda je ta samoća i usamljenost bolna!
Pritom nije bitno što dijete ima dobre i brižne roditelje, braću i sestre i rodbinu, njemu nedostaju kontakti i društvo vršnjaka.
Stoga se nemojte čuditi ako to sve izaziva osjećaj tuge i bijesa prema vama, jer ako ste se odlučili preseliti vi ste dežurni krivac za novonastalu situaciju.
Pričajte s vašim djetetom jer ono je sigurno sposobno shvatiti razloge koji su doveli do preseljenja, npr. promjena posla. Pustite ga da govori, ali ga pritom nemojte forsirati jer osjetljivo razdoblje u kojem se nalazi je dovoljno komplicirano i bez toga da mu vi dodatno otežavate.
Srećom, sazrijevanje ima čudesnu snagu pa će se u relativno kratkom roku vaše dijete socijalizirati i u novoj sredini. Neće biti svjesno kad i kako je došlo do toga, ali jednostavno će se snaći i prilagoditi.
Uspješniji i brži će naravno biti oni adolescenti koji imaju veće samopouzdanje i vještinu komunikacije. Oni će problem usamljenosti riješiti spretno i bez opterećenja i osjećaja krivnje i odgovornosti.
Usamljenost je opasnija za one koji su nespretni u komunikaciji i koji se nelagodno osjećaju i ponašaju u grupi. Oni usamljenost, za razliku od ovih prvih, ne doživljavaju kao privremenu već kao trajno stanje. Često sebe okrivljuju za takvu situaciju i doživljavaju je kao osobni neuspjeh. S takvom djecom potrebna je velika vještina i strpljenje da im se pomogne, a pritom ne povrijedi njihov osjećaj samopoštovanja.
Nakon nekog vremena sva djeca će se snaći, prilagoditi i steći nove prijatelje. Do tog trenutka, budite mu snažna i odana podrška.
Autor: Tajana, Foto: Dmitriy Shironosov/Shutterstock